Bolesni i nemoćni su naš emanet

Hvala Allahu, dž. š., Koji je razum darovao i izvanrednim ga učinio, Koji je živote naše utemeljio i zdravljem ih ukrasio, Koji je ljude u savršenom obliku stvorio a neke od njih kao uputu nam poslao. Njega veličamo, Njega za brigu o nama molimo, Njemu se klanjamo i od Njega pomoć, lijek i oprost tražimo. Salavatom i selamom u svakoj prilici i stanju sjećamo se odabranika i miljenika Njegova, Muhammeda, s. a. v. s., njegovih prethodnika poslanika, njegove časne porodice, iskrenih ashaba, bosanskih šehida i svih iskrenih Allahovih, dž. š., robova do Dana kijametskoga.

Znaj, dragi brate, da životnih puteva ima raznovrsnih, a Put istine je jedan put.

Oni koji hode Putem istine su pojedinci i njihova stanja su različita, kao i stepeni njihovi, jačine i slabosti.

Plemeniti brate, znaj da ljudi, od kako ih je Uzvišeni Allah stvorio i izveo iz nepostojanja u postojanje putuju, a njihovo putovanje završit će u Džennetu ili Džehennemu, svako u svome staništu koje je zaslužio, a svaki pametan čovjek mora znati da će njegovo putovanje biti teško, život ispunjen iskušenjima, belajima, opasnostima, nedaćama, bolestima i strahotama.

Bolesti su velika kušnja.

Kur’an govori o Ejjubu, a. s., kao primjeru koji je bio iskušan gubitkom cijeloga imetka, gubitkom djece, a zatim je iskušan i teškom bolešću, ali on se sve vrijeme obraćao za pomoć svome Gospodaru predano i iskreno, vjerujući da će mu On pomoći, nakon čega je poslanik Ejub, a. s., ozdravio i dobio novo potomstvo.

Allahov poslanik, a. s., kaže: “Iskoristi pet stvari prije drugih pet: mladost prije starosti, zdravlje prije bolesti, bogatstvo prije siromaštva, slobodno vrijeme prije zauzetosti i život prije smrti.” (Tirmizi). Ukoliko nam se desi narušavanje zdravlja, dužni smo se liječiti jer je Allah, dž. š., stvorio lijek od svake bolesti, samo ga čovjek treba ustrajno i strpljivo tražiti. Osnovni lijek za vjernika je dova. Dova uklanja, liječi i suzbija teškoće, a ublažava i olakšava nedaće kada nas zadese.

Hakim u Mustedreku prenosi od Alije ibn Ebi Taliba, r. a., da je Božiji poslanik rekao: “Dova je oružje vjernika, okosnica vjere i svjetlo nebesa i zemlje.”

Draga braćo, bolesni i nemoćni su naš emanet, a Allahov Miljenik, Muhammed, a. s., nam poručuje: “Kada se napusti emanet onda očekujte Sudnji dan!” (Ahmed i Bejheki)

Blagodat zdravlja, primjećujemo tek kada nam bude umanjena ili uskraćena, zato Resulullah, a. s., veli: “Većina ljudi ne zna iskoristiti dvije blagodati: zdravlje i slobodno vrijeme.” (Buharija, Tirmizi i Ibn Madže)

Znaj, brate, da islam brine o čovjeku, od prve suze do posljednje, od kolijevke do kabura.

Islam poklanja pažnju bolesnima i periodu starosti, koji je normalna etapa u životu čovjeka za one koji je dočekaju. Čovjek se oslanja na štap nakon što je na svojim nogama uspravno stajao i hodio. To je pravilo života koje je starilo mlade i morilo stare. Božije pravilo i zakon je da maloljetnik nakon izvjesnog vremena odraste i na kraju osijedi, a da punoljetne osobe umiru, da jaki oslabe, a zdravi obole: “Allah je taj Koji vas nejakim stvara, i onda vam, poslije nejakosti, snagu daje, a poslije snage iznemoglost i sijede vlasi.” (Er-Rum, 54)

Sa čovjekom je to tako. Kada se razboli, oslabi, izgubi snagu, kad mu splahne snaga i moć te bude mu potrebna tuđa briga i njega… Nakon što je drugima pomagao, djecu podizao, brinuo o njihovoj budućnosti, dođe u stanje da je njemu pomoć potrebna za sve: hranu, piće, odjeću, posteljinu, pa čak i da obavi najobičniju fiziološku potrebu!

Kada rob Allahov doživi bolest ili duboku starost, onda ga obuzme nemoć i treba pomoć drugoga. O tome imamo lijep primjer u dovi Zekerijjaa, a. s: “Gospodaru moj, kosti su mi oronule i glava osijedila, a nikada nisam, kad sam Ti, Gospodaru moj, molbu uputio, nesretan ostao.” (Merjem, 4)

O čovječe, znaj da nije samo spas od bolesti u liječenju bolesti, kao što vidimo iz prethodnog primjera kur’anskoga! Poštuj nauku i traži lijeka, ali isto tako znaj da će neminovno doći dani slabosti i nemoći.

Islam nas uči da bolesni i nemoćni kod nas imaju i materijalna i moralna prava.

Dužni smo im osigurati hranu, piće, odjeću, obuću, stan, lijekove i sve ostalo što im je neophodno za normalan život. Dužni smo im ukazati pažnju i poštovanje, te ih povremeno zijaretiti, podstaknuti ih na dove o zdravlju, posavjetovati ih i moralno hrabriti. Islam nas uči da svi članovi jedne mahale, džemata, naselja treba da budu međusobno solidarani. Jaki je dužan pomagati slaboga, bogati siromašnoga, pretpostavljeni podređenoga, zdravi bolesnoga, a mlađi starijega.

Uzvišeni Allah se obratio Poslaniku, a. s., porukom koja se odnosi i na nas sljedbenike njegove: “I budi ljubazan prema vjernicima koji te slijede!” (Eš-Šu’ara, 215)

A Poslanik, a. s., rekao je: “Nije u mene iskreno povjerovao onaj ko zanoći sit, a zna da mu je komšija pored njega gladan.” (Buhari)

U predajama posjeta bolesnoj osobi poredi se s posjetom Uzvišenom Allahu. Ebu Hurejre, r. a., prenosi hadis-i kudsijj u kojem Božiji poslanik kaže: “Gospodar svjetova reći će na Sudnjem danu: “Čovječe, Ja sam se razbolio, ali me ti nisi posjetio.” Čovjek će upitati: “Kako da Te posjetim, Gospodaru, kad si Ti Gospodar svjetova?” Reći će: “Zar nisi znao da se taj i taj Moj rob razbolio, a ti ga nisi posjetio?” Zar ne znaš da bi Me našao kod njega da si ga posjetio?” (Buharija)

Tokom posjete bolesnoj osobi treba učiti dovu za njeno ozdravljenje. Aiša, r. a., prenosi da bi Poslanik, a. s., desnom rukom potro bolesnika kojega bi obilazio, a onda proučio: “Allahu, Gospodaru ljudi, otkloni tegobu i izliječi, jer Ti liječiš. Nema lijeka osim Tvoga. Izliječi lijekom poslije koga nema boli!” (Imam Ahmed)

Ebu Seid el-Hudri prenosi da je Džibril došao Vjerovjesniku, s. a. v. s., nakon što se on tužio na bolest, pa mu je proučio: “Allahovim imenom te liječim od svega što te uznemirava, od zla svake osobe ili oka koje zavidi. Allah je tvoj liječnik. Allahovim imenom te liječim”. (Imam Ahmed)

Prilikom obilaska bolesne osobe treba da budemo krajnje obazrivi i umjereni. U prisustvu bolesnika pohvalno je uputiti dovu Stvoritelju za njegovo ozdravljenje, ali je neprimjereno u njegovu društvu spominjati smrt i teška iskušenja. Teške riječi u prisustvu bolesnika još više bolesnoga mogu uznemiriti. Nikada se kod bolesnika ne govori povišenim tonom, niti se kod njega zadržava predugo, jer bolesniku su najviše potrebni duševni i fizički mir. U našoj muslimanskoj trediciji je da se bolesniku u posjetu poneseme neki poklon u znak naše pažnje prema njemu i da ga zamolimo da prouči dovu za nas. Na rastanku s njim, lijepo ga je ohrabriti i poželiti mu brz oporavak i što skoriji povratak u vjerničke safove. Ako smo u prilici da posavjetujemo i uputimo bolesnika na lijek ili ljekara koji bu mu pomogao, dužnost nam je i to učiniti.

Na tragu toga Poslanik, a. s., kazuje. “Čovjek ne može dostići istinski iman sve dok ljudima ne bude od dobra želio ono što želi i sebi.” (Imam Ahmed)

Molimo Gospodara da pomogne i izliječi bolesne i nemoćne, da ih obaspe Svojom neizmjernom Milošću i strpljenjem.

Gospodaru naš, bolesnima podari olakšanje u iskušenjima koja su ih snašla, a njihovim porodicama učvrsti vjerovanje u srcima kako bi ustrajali u dobrim djelima, pružajući im podršku i pomoć

Gospodaru naš, nagradi posebnom nagradom sve one koji se brinu o bolesnima i nemoćnima, koji bdiju nad njima i pružaju im njegu kad im je ona potrebna.

Milostivi Gospodaru, zahvaljujemo Ti se na blagodati zdravlja i molimo Te za dženetsku nagradu onima koji te čvrsto vjeruju i strpljivo podnose bolesti sa kojima si ih stavio na kušnju.(islam.ba)

BILJEŠKE:

Kur’an s prevodom, preveo Besim Korkut, 1412. h.g.
El- Karni Aid Ne tuguj, , Bookline, Sarajevo 2007.
Karadav, Jusuf, Odabrane hutbe i 2. tom, dr. Jusuf el- i, El-Kelimeh, Novi Pazar 2017.