Voda je izvor života i blagodat koju ne smijemo potcjenjivati

Generalna Skupština Ujedinjenih nacija je rezolucijom donesenom 2. februara 1993. godine odlučila da se 22.  mart svake godine obilježava kao Svjetski dan voda, sa ciljem da se ukaže na probleme vezane za vodu i vodene resurse.

Kaže Allah, dželle še’nuhu, u 30. ajetu Sure El-Enbija’:

…وَجَعَلْنَا مِنَ الْمَاءِ كُلَّ شَيْءٍ حَيٍّ أَفَلاَ يُؤْمِنُونَ

…Od vode smo stvorili sve živo. Pa zar neće vjerovati? 

Imam Katade tumačeći ovaj ajet kaže: “Očuvanje života svih stvorenja jeste pomoću vode.”

A u 18. ajetu Sure El-Mu’minun stoji:

وَأَنْزَلْنَا مِنَ السَّمَاءِ مَاءً بِقَدَرٍ فَأَسْكَنَّاهُ فِي الأَرْضِ وَإِنَّا عَلَى ذَهَابٍ بِهِ لَقَادِرُونَ

Mi s neba s mjerom kišu spuštamo i u Zemlji je zadržavamo, a u stanju smo i da je odvedemo (presušimo).

Ovaj ajet govori o jednoj od najvećih blagodati kojima je Allah, dželle še’nuhu, počastio stvorenja, a to je blagodat vode, bez koje ne mogu ni ljudi, ni životinje, ni biljke. U ovom ajetu se kaže da je Allah, subhanehu ve te’ala, odredio da voda bude u Zemlji kako bi čovjek mogao doći do nje kada mu zatreba, kopajući bunareve i vadeći je na druge načine. Također je Allah, dželle še’nuhu, neke vode učinio dostupnim ljudima bez kopanja, a to su rijeke, potoci, izvori, jezera, mora i slično. Allah, subhanehu ve te’ala, je u stanju da vodu koja se nalazi u Zemlji ukloni, pa da nestane. Ovo je upozorenje i prijetnja ljudima, ako ne budu zahvalni na ovoj, kao i na drugim blagodatima, da ih može zadesiti suša, što bi imalo za rezultat teške posljedice, za ljude, stoku i biljke. U tom kontekstu je i posljednji ajet sure El- Mulk u kojem Allah, dželle še’nuhu, kaže:

قُلْ أَرَأَيْتُمْ إِنْ أَصْبَحَ مَاؤُكُمْ غَوْرًا فَمَنْ يَأْتِيكُمْ بِمَاءٍ مَّعِينٍ

Reci: “Šta mislite, ako vam vode presuše, ko će vam tekuću vodu dati?”

Allah, dželle še’nuhu, podsjeća ljude na blagodat vode koju im je dostupnom učinio, pa u ajetima 68. – 70. Sure El-Vaki’a kaže:

أَفَرَأَيْتُمُ الْمَاءَ الَّذِي تَشْرَبُون(68)أَأَنْتُمْ أَنْزَلْتُمُوهُ مِنَ الْمُزْنِ أَمْ نَحْنُ الْمُنْزِلُونَ(69)لَوْ نَشَاءُ جَعَلْنَاهُ أُجَاجًا فَلَوْلَا تَشْكُرُونَ(70)

Kažite vi Meni: vodu koju pijete(68) – da li je vi ili Mi iz oblaka spuštamo?(69) Ako želimo, možemo slanom da je učinimo – pa zašto niste zahvalni?(70)

Napojiti žednog je jedno od najboljih djela koje vjernik može učiniti. Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhu, upitan je koja je vrsta sadake najvrijednija, pa je rekao: ’’Voda, zar niste pročitali kur’anski ajet u kojem džehennemlije traže pomoć od džennetlija, pa kažu: أَنْ أَفِيضُوا عَلَيْنَا مِنَ الْمَاء أَوْ مِمَّا رَزَقَكُمُ اللّهُ Prolijte na nas vode ili nešto od onoga čime vas je Allah opskrbio! (Suretu El-E’raf; 50.)

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Jednom prilikom neki je čovjek išao putem pa ga je spopala velika žeđ. On je sišao u bunar i napio se vode. Kada je izašao iz bunara, ugledao je psa kako zbog žeđi liže prašinu. Tada čovjek reče: „I ovog je psa zadesila žeđ kao i mene.’’ Onda je ponovo sišao u bunar i svoju obuću napunio vodom, prihvatio je zubima i tako se popeo iz bunara. Napojio je psa i Allah mu se na tome zahvalio i grijehe mu oprostio.“ Tada ashabi upitaše: „Poslaniče, zar mi imamo nagradu i kada napojimo životinje?’’ On im odgovori: فِي كُلِّ ذِي كَبِدٍ رَطْبَةٍ أَجْرٌ „ Za svako živo stvorenje imate nagradu (kada ga napojite, nahranite i s´njim lijepo postupate)!“ (Buharija).

U drugom predanju stoji da se ovakav slučaj desio sa ženom prostitutkom i da joj je Allah, azze ve dželle, oprostio grijehe zbog toga što je napojila psa.

Vidimo kolika je nagrada za pojenje životinje, a koliki je grijeh zabraniti životinjama da piju vodu pokazuje nam dobro poznati hadis u kojem se kaže da je neka žena kažnjena džehennemskom vatrom zato što je mačku zatvorila, ne dajući joj ni hranu ni piće, niti je pustila da sebi nađe hranu. (Muslim)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranjuje rasipanje vode, što potvrđuje predaja koju bilježi imam Ibn Madždže:

عَنْ عَبْدِ اللَّهِ بْنِ عَمْرٍو أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ مَرَّ بِسَعْدٍ وَهُوَ يَتَوَضَّأُ فَقَالَ: “مَا هَذَا السَّرَفُ؟” فَقَالَ: “أَفِي الْوُضُوءِ إِسْرَافٌ؟” قَالَ: “نَعَمْ وَإِنْ كُنْتَ عَلَى نَهَرٍ جَارٍ.” (ابن ماجه)

Prenosi Abdullah ibn Amr, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prošao pored Sa’da, dok je abdestio, pa reče: „Kakvo je to rasipanje?“ Reče: „Zar je i kod abdesta rasipanje?“ Reče: „Da, pa makar bio na rijeci koja teče!“ (Ibn Madždže)

Nas u Bosni i Hercegovini Allah, dželle še’nuhu, je počastio blagodati vode, tako da imamo više pitke vode nego cijela Srednja Evropa i više sedam puta od Srbije itd. Po zvaničnim podacima smo po resursima pitke vode sedmi u Evropi, a prvi u regionu. Kada to imamo u vidu, treba da nas zabrine činjenica da smo u prošloj godini uvezli vode u vrijednosti 15 miliona KM, dok je izvezeno samo 2,8 miliona KM, a naša voda je mnogo kvalitetnija i ista osvaja svjetske medalje za kvalitet. (op.a. u 2021. godini uvoz vode u BiH je iznosio 25,8 miliona KM a izvod 5,3 miliona KM)

Eksperti za pitanje vode kako stoji u izvještaju UN-a, predviđaju da će za 20 godina 63 miliona ljudi ostati bez pitke vode. Danas oko dva miliona djece godišnje umre zbog nedostatka čiste vode i neuređene kanalizacije. To je oko 5 hiljada života u svakom danu.

U savremenom svijetu voda postaje sve značajniji resurs i pretpostavlja se da će XXI stoljeće biti stoljeće u kojem će se voditi ratovi za vodu. Naučno je potvrđeno da slatke vode na Planeti Zemlji ima oko 2,5 % i da je nejednako raspoređena. Svakim danom ima je sve manje zbog neadekvatnog upravljanja i nemara. U većini zemalja Afrike i Azije vlada hronična nestašica vode. Do 2025. godine dvije trećine čovječanstva osjetiće ozbiljan nedostatak vode. Procjene stručnjaka kažu da oko 1,1 milijarde ljudi nema pristup pitkoj vodi, 2,5 milijarde nema elementarne sanitarne uslove, a više od pet miliona ljudi godišnje umire od bolesti koje su uzrokovane zagađenom vodom. Najveće potencijalno zlo koje danas prijeti čovječanstvu je zagađenje vode, zraka i tla. Kako bi se osigurale dovoljne količine zdrave pitke vode, potrebno je uložiti dodatne napore vezane za njenu zaštitu i štednju. Zagađenje vode ne poznaje granice, stoga je svi moramo čuvati i paziti, jer voda je naša kultura i naš život.

Interesantne su slijedeće činjenice: 70% Zemljine površine je voda, a 30% je kopno, 70% kiše koja se spusti na Zemlju spusti se na kopno, a 30% na more i 70% ljudskog organizma je voda.

Čuvajmo vodu kao veliku Alahovu, dželle še’nuhu, blagodat i budimo Mu na toj blagodati neizmjerno zahvalni!

(Tekst je dio hutbe Nezim ef. Halilovića Muderrisa održane u džamiji Kralj Fahd Sarajevo 22.03.2013. godine)