Književni kutakU Fokusu
Gledao sam ovu sliku, pokušao nešto da napišem…
Gledao sam ovu sliku, pokušao nešto da napišem. San me je savladao, a ja sam u snu pisao. Mnogo sam želio, da ja ovaj dječak budem, da pokraj tebe sjedim.
Ne bih danas puno da pričam, neka knedla u grlu mi stoji. Ima suza uvijek spremna da krene, kada neko ime ti spomene.
Evo već osamnaesta godina prođe, kako ti Rabbu ode’, a živiš tu među nama, govoriš nam: knjigama, idejama i svojim djelima.
Nisam te sreo, nisam te vidio, da li se broji, predsjedniče, ako sam te usnio?
Kako u francuskoj kapi, ljilanom obilježenom i tespihom u ruci, kažeš:
“Dijete, pogledaj, ispred nas cijela Bosna i Hercegovima, svaki sokak vidimo. Nikada ne misli da tu života nema! Ona je satkana od života šehida! Ona diše životom, svaki korak je podpločan životom! Ostani! Budi ustrajan! Lakše ti je sada boriti se, nego njima kako je bilo!”
Pokazivajući prelijepu baštu, gdje za stolom kahvu piju Izet Nanić i Safet Zajko, ispred njih karta Bosne. Pogledam desno, Mehmed Alagić ide i za njihov sto sjeda.
Bio si i ostao, broj jedan u Bošnjaka. Danas od tebe učim, tvojim primjerom se vodim.
A dušmana uvijek ima, a ne možemo pognuti ispod zvijezda.
Podižem ruke i učim Fatihu, najvećem Bosanskom sinu!
Rahmet ti duši Predsjedniče.
Piše: Semir K.
Akos.ba
