Džamija Turk u Karachiju je još jedna veza između Turske i Pakistana

Stojeći usred užurbane ulice u južnom pakistanskom lučkom gradu Karachiju, džamija Turk nudi posmatračima lijepi spoj turske i mogulske arhitekture.

Uska ulica poznata kao Put rijeke proteže se od povijesne tržnice Lee u južnoj gradskoj četvrti do impozantnog zdanja starog 158 godina okruženog malim i velikim trgovinama.

Sa velike udaljenosti mogu se uočiti četiri visoke u zeleno obojene munare džamije kvadratnog oblika, što je karakteristika turske strukture.

Sagrađena 1863. godine, trospratna džamija je tokom desetljeća doživjela nekoliko popravki i proširenja.

Prvobitno, prema riječima Syed Ashraf Shaha, šefa odbora koji nadzire džamijske poslove, to je bila jednospratnica u potpunosti obojena u zeleno. Međutim, kako je broj vjernika rastao izgrađena su još dva sprata.

Glavna sala, u kojoj imam predvodi namaz, nalazi se u prizemlju. Veliki luster s bijelim ogledalima visi nasred hodnika, dok mala ukrasna svjetla prianjaju uz stubove sa obje strane te doprinose ljepoti unutrašnjosti.

Dva bočna stuba su u obliku luka, koji dijele glavnu molitvenu dvoranu na jedan veći i dva mala dijela. Prozori su široki i izrađeni od cedrovine.

Mihrab – niša u zidu džamije koja pokazuje smjer Mekke, ukrašena je malim komadima ogledala. Na rubu Mihraba ugravirana su imena četiri muslimanske kalife.

Ploča sa stihovima iz Kur’ana na arapskom jeziku i njihovim prevodom na indijski, koji se naširoko govorio u Karachiju do podjele Britanske Indije 1947. godine, okačena je s desne strane zida.

Žuto kamenje, koje je izblijedilo, korišteno je za izgradnju stubova u obliku luka, dok je pod od bijelog mramora.

“Ovo nije originalni pod”, rekao je za Anadolu Agency (AA) Mohammad Amjad Saeedi, koji je mujezin džamije posljednjih osam godina te dodao:

“Originalni pod, koji je također napravljen od žutog kamenja, uništio je zub vremena, pa je rekonstruisan prije nekih 20 godina.”

Saeedi je to ulogu mujetina preuzeo od oca, koji je obavljao isti posao 33 godine do svoje smrti 2014.

Zidovi i podovi prvog sprata završeni su bijelim mramornim pločicama, dok drugi sprat, koji je nadograđen prije više od četiri decenije, ima mramorne zidove i pod s mozaikom.

Džamija ima četiri stambene prostorije, po dvije na prvom i drugom spratu, a jedno vrijeme je bila i škola. Džamija ima četiri ulaza, od kojih svaki vodi do prometne ulice, poput poznate tržnice ili Khajoor čaršije.

Na ploči podignutoj iznad jedne od ulaznih kapija piše da je džamija izgrađena 1280. hidžretske godine, odnosno 1863, ali se o njenom graditelju ništa ne govori.

Prema Shahu, čija se porodica brine o poslovima džamije od 1940. godine, najpopularniji istorijski stav je da ju je sagradila turska vlada nakon posjete turske delegacije području u kojem su tada dominirali Hindusi.

“Sve što znam je da je izgrađena sredinom 19. vijeka, ali ne znam ko ju je sagradio. Tada je to bilo područje naseljeno većinom Hindusima. Međutim, većina Hindusa migrirala je u Indiju nakon podjele 1947. godine”, rekao je za AA Arif Hasan, urbanista i istoričar iz Karačija.

Džamija je služila kao škola do kasnih 1970 -ih, a nastavu su pohađali i dječaci i djevojčice.

Shah, koji je rođen i odrastao u susjedstvu, a osnovno obrazovanje je stekao u džamiji Turk, prisjetio se da je škola zatvorena 1978. godine iz nepoznatih razloga.

“Ovdje sam učio do četvrtog razreda, a nakon toga je zatvorena. Ne mogu se sjetiti šta je bio razlog, ali to je moglo biti otvaranje mnogih novih škola u ovom kraju ili nedostatak finansija”, rekao je Shah.

– Turska veza –

Abdul Malik Turk, koji je tečno govorio perzijski, bio je posljednji imam džamije koji je porijeklom iz Turske, a umro je krajem sedamdesetih godina prošlog vijeka, prisjetio se Shah i dodao da se ovdje nastanio krajem 19. vijeka.

Prema njegovim riječima posljednji član turske porodice, Malikov sin, preselio se u Sjedinjene Američke Države prije šest godina.

“Mnogi ljudi žele da se ova građevina sruši i zamijeni moderno izgrađenom džamijom. Ali, to je nešto što ne želimo jer nas podsjeća na naše veze s Turskom i njenim narodom”, istakao je Shah, koji je i lokalni čelnik Pakistanske narodne partije lijevog centra:

“Imamo dugu vezu sa turskim narodom. Oni su nam braća. Kada klanjamo namaz, molimo se i za one koji su izgradili ovu džamiju.”

Zvanično, džamija je pod kontrolom Odjela za vjerska pitanja pokrajinske vlade, međutim, prema Shahovim navodima, oni ne doprinose obavljanju svakodnevnih poslova.

“Lokalno stanovništvo i poslovni ljudi snose sve troškove džamije“, rekao je Shah.

Akos.ba