Savladaj se u srdžbi

Neki mladići i djevojke se brzo razgnjeve, raspale i planu. Pocrvene u licu, iskrive ga, treskaju vratima, urliču umjesto da govore. Tim nenormalnim i smiješnim izlivima gnjeva žele ostvariti utisak. Uvijek kad vidim takve bijesne postupke, sjetim se malog djeteta, koje pri neudovoljenoj želj urla, lupa, plače, crveni se. Dijete je još skoro bez volje i bez snage duha. Ono sebe teško može kontrolisati, Njega možemo shvatiti. Ali kako smiješno i jadno izgledaju ljudi koji postupaju kao djeca!

 Zar vrijedi sebe ponižavati povišavanjem glasa, urlanjem, zapjenjenim ustima? Zar je to dostojno jednog čovjeka? Ne! To sigurno nije dostojno. Samo se slabići i kukavice, samoživi i razmaženine savladuju i ne obuzdavaju svoju srdžbu.

 Mudri i dobri Lukman savjetovao je svog sina:

U hodu budi odmjeren, u govoru ne budi grlat, ta, najneprijatniji glas je revanje magarca! (Kur’an, 31:19)

Muhammed, a.s., bio je primjer kako se treba kontrolirati, savladavati i lijepo postupati. On nikada nije padao u srdžbu, nikada nije padao u afekte. Uvijek je bio blag, prijezan, mio. Svojim divnim iskrenim nastupom osvajao je ljude. On zaista bijaše uzor pravog čovjeka. Govorio je: “Najjači musliman je onaj koji vlada nad sobom.” Jednom prilikom neki ashab zatraži od njega savjet. “Svladaj se u srdžbi”, reče mu Resülullah, a.s.Prekrasno bi bilo, kad bi se vjernici, mladići i djevojke, ugledali u ovog velikog čovjeka i slijedili puteve njegovih urlina, U Starom zavjetu našao sam da je Sulejman, a.s., rekao:

 “Tko se teško srdi, bolji je od junaka, I tko nad sobom vlada, bolji je od osvojitelja grada.”

Znam da je od mladog čovjeka, od 15 do 19 godina života, teško tražiti samosavladivanje, kad ga neko uvrijedi ili ponizi. Krv mladog čovjeka je vrela, a narav vatrena. Sigurno je da je teško odmah ne odgovoriti, ne reagirati. Mnogi teško shvataju, da smiren pristup nije kukavičluk. Ali treba znati da je časnije i dostojanstvenije, junačkije, uzdržati se od trenutne reakcije na svaki izazov. Treba stati, promisliti i onda staloženo i mudro reagirati. Tako čine pravi ljudi, oni koji teže najvišim ciljevima. Svađu i nepotreban sukob izbjegavaju razboriti. Oni znaju da se samosavladivanjem dobija najveća nagrada. Dar koji pobiru ljudi vanrednih kvaliteta. Ta nagrada i dar je svijest o unutrašnjoj snazi i duhovnoj veličini, kojima se podvrgava po plemenitim, ali kao granit čvrstim zakonima sve što je materijalno.

 Hasan Basri je govorio:

 “Divan li je bio čovjek Bekr ibni Abdullah. Čuo sam ga jednom kako zapovijeda da se bude blag i kako podstiče na oprost riječima: ‘O ljudi, zagasite svoju srdžbu sjećajuči se džehennemske vatre!!”

A Dželaluddin Rumi je zapisao:

„ Pristrasnost, naglost i strast čine čovjeka razrokim.“

I zaista velika prepreka na putu Istine ka savršenstvu  duše su srdžba i bijes, koji se mogu razbuktati u čovjeku i uniziti njegovo dostojanstvo. To je zlo koje hara po paži srcima i našim dušama. Hrabri i uvjereni će smjelo savladavati sve takve prepreke.

Priča se za rimskog imperatora Gaja Julija Cezara da je uvijek kad bi pao u srdžbu smogao snage da izbroji do deset. I tada bi ga srdžba prošla. Mnoge teške riječi, koje je mogao iskazati u nastupu bijesa mogle su nanijeti samo štetu i povrede, koje je teško izbrisati. Gle, kako je ovaj mudri vojskovođa znao ustati protiv srdžbe! Gle, kako je samo mudro jačao svoju volju!

 Zašto svi mladići i djevojke ne bi pokušali brojati do deset, zašto ne bi pokušali pobijediti zlo bijesa u sebi?

U Švicarskoj prije nekoliko decenija poznati meteorolog sakupljao je podatke o  meteorološkim uvjetima. To je radio skoro 20 godina. Na osnovu tih podataka htio je objaviti značajan rad. Jednog dana kad je došao u ured opazi da su sa polica nestali papiri na kojima bijahu zapisani njegovi brižljivo sakupljani podaci. Kad je upitao čistačicu gdje su mu papiri, ona mu reče da ih je bacila u peć, jer su požutjeli, a neki su već bili u trošnom stanju. Mjesto njih je kupila nove i njima prekrila police. Znate što je učinio ovaj učenjak? Nije pobjesnio, nije počeo vikati. Šutio je nekoliko minuta, a zatim tiho rekao čistačici:

 “Uništila si mi trud od 20 godina. Ubuduće nemoj dirati moje papire!”

 Mladiću dragi, djevojko čestita, možeš zamisliti koliko je trebalo samosavlađivanja imati da se ne plane. Možes zamisliti kolikoje trebalo snage za ovaj zaista divljenja dostojan gest. Ovaj veliki čovjek ju je imao.

Mudri uče iz ovih primjera!

Izvor: Snagom vjere do savršenstva duše

Autor: Munir Gavrankapetanović

Za Akos. ba pripremila: Arnela M.