Djevojčice iz Srebrenice obilježile godišnjicu smrti Hatidže Mehmedović
Pored vjerskog dijela, i oni najmlađi su se danas sjetili majke Hatidže i poručili da uspomena na nju živi, javlja Anadolu Agency.
„Ja svojih nemam, ali ste svi moji, svi ste vi moja djeca“, riječi su koje je više puta Hatidža Mehmedović ponavljala djeci i mladima u Srebrenici, a danas je dvadeset djevojčica iz Srebrenice na papirima ispisalo te riječi.
“Hatidža Mehmedović je personifikacija svih majki koje su se hrabro borile i još uvijek bore za istinu i pravdu. Nove generacije dolaze, koje imaju za obavezu da znaju o prošlosti, o heroinama koje su dio svog života posvetile traganju za svojim voljenima, a nakon toga i prenošenju poruka svijetu o svemu što se događalo u Srebrenici. Hatidža i sve druge majke nisu željele tu ulogu, ali sudbina im je to odredila. Djevojčice iz Srebrenice su odlučile da pošalju poruku da nisu zaboravile Hatidžu, i uradili smo to na jedan način da danas ponavljamo riječi majke Hatidže”, kazala je profesorica Meliha Herić koja je organizovala djecu.
Rekla je kako je u događaju učestvovalo 20 djevojčica, koje su se brzo okupile, a da bi ih bilo i mnogo više da su druge prilike.
“Sve te djevojčice su rođene u Srebrenici, sve su to djeca koja rastu ovdje i to je najsnažnija poruka. Mnogu djecu je rahmetli Hatidža darovala, koja su se rodila u Srebrenici, pa tako vjerovatno i većinu ovih djevojčica. Hatidža se borila za istinu i pravdu, da se zna šta se desilo njenoj djeci, ali isto tako se borila za djecu koja žive i rađaju se ovdje”, kazala je Herić.
Profesorica Meliha Herić je istakla da su djeca u Srebrenici vrijedna i nastoje da budu aktivna i korisna u društvu.
“Ova djeca danas su vrijedna, pišu, crtaju, znaju o prošlosti, genocidu. Napisale su sve o Hatidži tekstove koje ćemo objaviti kao što je objavljena i njihova zbirka dječijih literarnih i likovnih radova „Vrijeme leti ja sam pilot“ u kojoj govore o Srebrenici, životu, svom gradu i svemu onom što ih okružuje”, dodala je.
Hatidža Mehmedović je bila predsjednica udruženja “Srebreničke majke“, a godinama se borila za istinu o genocidu, te tražila pravdu za žrtve genocida. U genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici u julu 1995. godine ubijeni su joj sinovi Almir (18) i Azmir (21), suprug Abdulah (44), dva brata i mnogobrojna rodbina. U Srebrenicu se vratila 2003. godine. Umrla je 22. jula 2018. godine, a ukopana je u groblju u mjestu Bektići (Sućeska).
Akos.ba
