Majke Srebrenice: Sirija se događa, jer se svijet oglušio na vapaj iz Srebrenice
Posljednjih dana drama se dešava u sirijskoj pokrajini Idlib, koji je proglašen zonom deeskalacije. Zbog napada koje izvode snage Bashara al-Assada potpomognute ruskim snagama i proiranskim terorističkim grupama, najviše stradaju civili, a humanitarna situacija je katastrofalna. Svakodnevno na hiljade civila zbog stalnih granatiranja napušta svoje domove u Idlibu, uglavnom žene i djeca, i bježe prema sirijsko-turskoj granici.
Sličnost situacije u Siriji sa situacijom koja je bila u Bosni i Hercegovini ’90-ih godina vide porodice žrtava i oni koji su preživjeli genocid počinjen u Srebrenici u ljeto 1995. godine.
Hajra Čatić, predsjednica Udruženja “Žene Srebrenice”, kaže da se “svijet oglušio na vapaj iz Srebrenice, pa nam se danas događa Sirija”.
“Ne možemo ostati nijemi, jer stradaju žene i djeca, pogotovo kada se uzme u obzir šta smo mi proživjeli i još uvijek proživljavamo. Mi, iz Srebrenice, možemo poslati najjaču i najemotivniju poruku svijetu, ako želi da sluša. Naša borba traje gotovo 25 godina, još uvijek tražimo naše voljene. Godinama tražim svog sina, i ne znam da li ću dočekati. Nije me strah umrijeti, ali da mi je da vidim njegov mezar. Ne želimo da se bilo gdje u svijetu dešava ono što se nama desilo”, kazala je Čatić u razgovoru za Abadolu Agency (AA).
Ona smatra da je Srebrenica univerzalna poruka svijetu i čovječanstvu.
“Više od 20 godina mi podsjećamo na stradanje, podsjećamo na genocid u Srebrenici s ciljem da se ne zaboravi, ali i da se nikada nikome ne ponovi Srebrenica. Nažalost, očigledno je da se stradanje ponavlja danas u Siriji, sutra u nekom drugom mjestu. Suosjećamo sa svima koji se nalaze u teškoj situaciji, razumijemo bol i patnju”, dodala je Čatić.
Malo ko bol drugih može razumjeti kao što to mogu majke Srebrenice. Mejri Đogaz su u genocidu ubijena tri sina, suprug, mnogobrojna rodbina.
“Bol nikada ne prestaje. Mislili smo da se poslije Srebrenice nigdje više neće ponoviti stradanje. Govorimo da se nikad i nikome ne ponovi Srebrenica, a svaki dan negdje je stradanje. Žalosno je gledati te slike i snimke koje nam dolaze iz Sirije i drugih mjesta. Znam šta su patnja i bol i vidim da narod, žene, djeca, pate. Željela bih da svi ratovi prestanu, da se svi vrate svojim kućama. Bar da drugi ne doživljavaju sudbinu nas, majki iz Srebrenice”, kaže Đogaz.
Prije početka sirijskog rata u Idlibu je živjelo dva miliona ljudi, a početkom rata broj stanovnika je prepolovljen zbog žestokih sukoba. U martu 2015. godine sirijske opozicione snage zauzele su Idlib i on je od tada svojevrsna utvrda sirijske opozicije.
Idlib je postao i utočište prognanih, pa trenutno u toj sirijskoj regiji živi četiri miliona ljudi koji su meta stalnih režimskih i napada ruskih snaga koje su se u rat uključile u oktobru 2015. godine.
Uz posredstvo Turske, Rusije i Irana tokom majskih pregovora 2017. godine u Astani je Idlib proglašen zonom deeskalacije. U Sočiju je 17. septembra 2018. postignut dodatni dogovor o primirju u Idlibu i uspostavi deeskalacijske zone. Shodno dogovoru, opozicione snage su u oktobru povukle teško naoružanje iz regije, a snage odane Assadovom režimu nisu obustavile artiljerijske i zračne napade u toj regiji. Od potpisivanja tog sporazuma u napadima Assadovih snaga i njegovih saveznika u Idlibu je raseljeno više od 1,3 miliona ljudi.
Akos.ba
