Književni kutak

Zbor pred Mejtef

Ustaj Azize, zakasnit ćemo u mejtef – viknuo je njegov stariji brat Fatih trljajući očne kapke. Hajde bolan, šta si se toliko raspavao, nećeš stići ni doručkovat’. Neka, još samo malo – promumljao je tiho i jedva razumljivo Aziz, a potom se samo prevrnuo na drugu stranu i u sekundi ponovo utonuo u san.

Fatih je već izašao iz sobe, za čas je navukao na sebe plavu trenerku i plavu majicu na kojima su bili iscrtani likovi njegovog omiljenog crtića Patrolnih šapa.

Mama! Maamaa! Gdje si? – dovikivao je žurno isčekujući odziv, no kako se mati nije odazvala na njegov prodoran glas ponovo je otišao do sobe gdje je Aziz i dalje drijemao.

Azize, ustaj! Gori si od babe. Eto ti, ti spavaj, ja odo’ bez tebe, neću te čekati ni malo.

Eto me – opet je promumljao Aziz, okrenuo se na leđa i dobro protegao uz svima poznati zvuk protezanja emmmmm..aaaaa, kol’ko je sati, gdje je mama?

Fatih ga nije čuo, jer je već bio u kuhinji, tražeći šta će doručkovati. Svega dvadesetak minuta je ostalo do početka nastave. Ali stići će, jer svake je subote isto. Mirzada ustaje prva, odnese prljavi veš u podrum na pranje, nedougo za njom budi se i Fatih koji je očito po pitanju buđenja na majku jer svi ostali, did, babo i Aziz, pa skoro da je nepojmljivo koliko vole da spavaju.

Oooo, gdje si drug Fatih – čuje se kroz hodnik nenaspavani polupromukli glas babe.

Gdje je mama, zakasnit ćemo u džamiju. Aziz neće da ustane.

Polahko jarane, nećeš zakasniti. Hajde zovi brata, pomozi mu da rasklonete posteljinu, a ja ću vam naći šta ćete jest’.

Gdje je mama? – uporno će Fatih

Ma sigurno je u podrumu, hajde ti zovi brata, i pomozi mu.

Ko će ga dozvat, kad je ko’ i ti, ne možeš ga probudit ni topom. Azize, diži se! Reko’ ti je babo odmah da ustaneš.

Pridigao se, a i to jedva, u sjedeći položaj, štošta nerazumljivo promrmljao i opet počeo ispuštati zvukove protezanja dok je ustajao.

Gdje ćeš, reko’ je babo da sklonemo posteljinu – doviknuo je Fatih.

Aaaaaa…eto me.

Ja ću ovo odnijeti a ti uzvuci – dobacio je Aziz.

Ooooo sabah hairla, drug Aziz, zar nisi mogao još odspavati, ko’ mi ga ranije probudi – s podsmjehom je izustio babo.

Rodila mati sebi svoje zlatne momke – začuo se glas majke kroz hodnik. Užurbano je išla do kuhinje, svjesna da je uskoro vrijeme mejtefa, a djeca još nisu doručkovala.

De ja ću – rekla je. Hajde ti nađi Azizu onaj komplet crvenu trenerku s majicom, što ima na njima Rori.

Nije joj trebao ni minut, već je sve bilo servirano na stolu za doručak. Fatihov omiljeni doručak, salama, kečap i sok uz svježe palačinke.

Kad si to ti ustala, da si mogla i palačinke napravit’? – začuđeno je upitao Sedin

Pa ima nas i koji vole rano ustati. – Napravila je kratku pauzu, kao da je smišljala redoslijed riječi na koji način će to kazati, pa nastavila.  – Mogao si i ti jednom iznenaditi. Šta bi sad djeca jela da ja nisam rano ustala?

Pa, salamu i kečap – osmjehnuo se Sedin na svoj odgovor.

A Aziz? – Pobjedonosno će, iako je znala da će Sedin odgovoriti pa makar i bez ikakve veze bio taj odgovor.

Nek mu hodža namaže krišku.

Smiješan si.

Tada se očuo i smjeh Fatiha i Aziza, kojima je to uvijek bilo smiješno kada se babo i mama na takav način prepiru.

Azize, da čujem salavate – vojnički je naredio otac.

Al’ zakasnit’ ćemo.

Hajde, počni.

Allahumme salli ala Muhammedin ve ala ali Muhammed, kema sallejte ala Ibrahime ve ala ali Ibrahim, inneke hamidun medžiid. Allahumme barik ala Muhammedin ve ala ali Muhammed, kema barekte ala Ibrahime ve ala ali Ibrahim, inneke hamidun medžiid.

Fatih – samo je prozvao otac.

Amentu billahi, ve melaiketihi, ve kutubihi, ve rusulihi, ve li jevmil-ahiri, ve bil-kaderi hajrihi ve šerrihi minellahi te’ala.

Aferim – uglas su zadovoljno kazali i otac i majka.

Baboo – pijući sok, umiljato će Fatih.

Znao je Sedin, čim ga doziva sa „babo“, da je nešto na umu da im se kupi.

Reci drug.

Sjećaš se kad si mi kupio toki – toki kad sam bio mal… – I dalje je htio da nastavi pričati, i dovršiti misao, al’ prekinuo ga je otac.

Kad ste mi tako čestiti ma ša’ Allah, opet ću ti kupiti, tebi i drugu Azizu.

A meni? – upadno će Mirzada

Tebi… Kad naučiš Ja-Sin, može šta hoš’.

Naučit će me Fatih i Aziz.

Šta god novo naučite od mene imate po poklon, et’ jel pošteno?

Hajte’ Fatihe, vrijeme vam je – blago će majka svojim momcima.

Zovite dida, nek’ ide pit’ kahvu.

Piše: Sedin Duranović

Akos.ba

Povezani članci

Back to top button