Književni kutak
Poezija: Majko
MAJKO, sjećam se kad si mlada bila,
kako si patila, suze si od mene krila,
ja, ja sam sve mala shvatila.
Da nisi sretna ni voljena, duša ti sjetna i slomljena.
Bila si vrijedna žena, radila si i muške poslove,
samo malo da bih bila cijenjena i skinula sa srca okove.
Tad sam bila mala i često se pitala
zašto te moj babo oženio, kad te nije volio,
poštovo te nije, sa društvom volio da pije.
Pamtim svađe vaše, tebe kako plačeš,
njega kako ti šamar tresne a ti glas ispustit ne smješ.
A ja pokrivena dekom po glavi, da spavam,tako se pravim,
svaka me tvoja suza boli, majko moja, u sebi Allaha molim,
žda se babo smiri, da nikud ne ide, da se lijepo zivi, da vas sretne vide.
I kad god kući ne dođe na vrijeme, srce mi hoće pući, predosjeća probleme.
Sebi sam se zarekla da ću dobro učiti u školi u mektebu sve ću pamtiti,
ako nađem čovjeka koji me ne voli da ne moram pored njega patiti.
Kad odrastem da budem sposobna da se borim za se,
a ne od muža ovisna, ali insan snuje a Allah određuje.
Ko bih reko da će zaratiti, da ću morat školu napustiti,
da ne budem silovana, ubijena iz škole odvedena,
jer odrastoh u teška vremena.
Tvoja sudbina bila je teška, majko jedina pati ti i kćerka,
al hvala Bogu nisam sa tobom, slagat ti mogu da mi je dobro.
Ne, ja nemam iste probleme, druga zemlja i drugo vrijeme,
svako nosi svoje breme.
Autor: Mirzeta Delić, Kanada
