Duhovnost

Kulturološka dilema: Prekinuti imaginarne borbe i korigirati shvatanja

 Islam je vjera razuma, uvjerenja i znanja

Prva dilema je kulturološka dilema i zbog toga se moraju otkloniti sva iskrivljivanja i manjkavosti koje su nastale iz te dileme a koje zadiru u temelje naučne svijesti, unose zbrku i slabe duhovnu snagu.

Objava se obraća razumu, savjesti i osjećaju i slijedi put znanstvenog uvjeravanja boreći se protiv neznanja i slijepog slijeđenja. To je ona vrsta diskursa u okviru kojega ashabi pitaju Poslanika o nečem, raspravljaju, suprotstavljaju se i prihvataju vjeru iz uvjerenja i ubjeđenja, a ne iz straha niti zato što su se predali, zaplašeni i isprepadani. Zbog toga su oni bili ti koji su upućivali druge, koji su radili, borili se i bili snažni.

Poštivanje razuma čovjeka i poštivanje uvjerenja njegove duše predstavljali su čvrst oslonac na kojem je građeno doba poslanstva. Oslobađanje čovjeka i oslobađanje njegove svijesti predstavljali su cilj islama i cilj osvajanja koja su muslimani poduzimali. Reci: “Istina  je  od vašeg Gospodara, pa ko hoće neka vjeruje, a ko hoće neka ne vjeruje…” (El-Kehf, 29). Šta vam je pa se na Allahovom Putu ne borite za potlačene muškarce, žene i djecu koji mole: “Gospodaru naš izvedi nas iz ovog naselja čiji su stanovnici zulumćari. I daj nam od Sebe zaštitnika i daj nam od sebe pomagača.” (En-Nisa’, 75). I borite se na Allahovu putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali vi ne pokazujte neprijateljstvo. Zaista Allah ne voli agresivne. (El-Bekare, 190). …Onome ko vas napadne istom mjerom uzvratite, i Allaha se bojte. Allah je zaista uz bogobojazne. (El-Bekare, 194). Kazna za odmetništvo nije vezana za vjerovanje ili ubjeđenje Niko se u doba Allahova Poslanika, s.a.v.s., nije prepao prijetnje  smrću  onome  ko  se odmetne,  jer su  shvatali da vjerovanje dolazi  samo iz uvjerenja – to jedan od temelja, nakana  i  polazišta  vjere i  zbog  toga  nije  moguće  niti  je ispravno  nametati  ga čovjeku. Ta  prijetnja  nije vezana za vjerovanje i srce, nego je taj govor bio upućen Jevrejima koji su pravili zavjeru tako što bi formalno ušli u islam pa izašli kako bi stvorili smutnju u narodu. Stoga je ta prijetnja pitanje zavjere i spletke, a nije pitanje vjerovanja i uvjerenja. I jedna skupina sljedbenika Knjige zagovara: “Vjerujte u ono što je objavljeno onima što su uzvjerovali s početka dana, a pri kraju dana porecite, ne bi li i oni svoju vjeru porekli.” (Ali ‘Imran, 72).

Stoga niko u prijetnji zavjernicima nije vidio ukidanje prava čovjeku  na uvjerenje i vjerovanje niti je iko od sljedbenika Knjige i pripadnika različitih civilizacija nasilno i protiv svoje volje pristao na sistem života i vjerovanja muslimana. Nije to bilo samo stoga što su znali da onaj ko povjeruje iz uvjerenja i svijesti neće vjeru u jednog Boga, namjesništvo koje mu je On odredio na Zemlji i odgovornost za činjenje dobra zamijeniti za  praznovjerje  mnogoboštva  i  idolopklonstva  te  glupost nevjerstva i poricanja  Boga. Svijest koja  povjeruje u Boga povjerovat će i u čovjeka i u njegovo pravo da odlučuje o svom životnom putu.

To se ljudski i civilizacijski nije odnosilo na arabljanska idolopoklonička plemena čiji je društveni sistem bio primitivan. Odnos  prema tim plemenima po principu “ili rat ili islam” predstavljao je u  slučaju ovih primitivnih  idolopokloničkih plemena njihovo uvođenje u društvo civilizacije, društvenog sazrijevanja   i   ljudske   plemenitosti,   a   nije   predstavljao nepriznavanje principa slobode vjerovanja.

Nastavit će se ako Bog da.

Iz knjige: 

Abdulhamid  Ahmed Ebu Sulejman “KRIZA ISLAMSKE CIVILIZACIJE – korijeni u kulturi i odgoju”

S arapskog preveo Ahmed Halilović

Izdavači:

· El-Kalem – izdavački centar rijaseta islamske zajednice u BiH  elkalem.com

· CNS – Centar za napredne studije  cns.ba

 akos.ba

Povezani članci