Bošnjak Semir Vranić najbolji doktorant Sveučilišta u Zagrebu

U svom rodnom gradu Vranić je završio osnovnu i dio srednje škole. Trebinje je napustio početkom rata i sa porodicom otišao u Dansku gdje je dovršio srednjoškolsko obrazovanje i upisao ekonomski fakultet. Međutim, na ovom studiju se nije pronašao te je odlučio napustiti Dansku i vratiti se u BiH, tačnije u Sarajevo. Godine 1997. upisao je Medicinski fakultet.

“Medicina me je oduvijek privlačila, jer je teška, zahtjevna, predstavlja veliki izazov, a istovremeno je vrlo kreaktivna i otvorena. Nisam sebe vidio u ekonomiji, a ne vidim se ni danas. Osim toga, volim svoju zemlju i vjerujem da svojim trudom i radom mogu doprinijeti njenom napretku i razvoju”, kaže Vranić na početku razgovora za portal Klix.ba.

Nakon završenog studija medicine, naš sagovornik se kao pripravnik priključio uspješnom timu Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu. Godinu dana kasnije, postao je član Instituta za patologiju na KCUS-u i upisao doktorski studij na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od tada, osim što je proglašen za najboljeg doktoranta zagrebačkog Sveučilišta, Vranić je dobio mnogobrojne međunarodne nagrade i stipendije iz oblasti medicine.

“Čast je biti doktorant generacije, ali je i obaveza koja potiče na daljnji uporan i sistematičan rad. Sa kolegama s Medicinskog fakulteta u Zagrebu i pripadajućih klinika i kliničkih bolničkih centara (Rebro i Sestre milosrdnice) sam sarađivao i prije mog doktorskog studija, a sada će se profesionalna i naučna saradnja još više intenzivirati. Osim toga, uskoro ću imati zvanje znanstvenog saradnika Medicinskog fakulteta u Zagrebu, što je ekvivalentno nastavnom zvanju docent”, pojašnjava Vranić.

U poređenju sa Sveučilištem u Zagrebu, naš sagovornik kaže kako medicinski fakulteti u Bosni i Hercegovini još nisu ni pokrenuli doktorski studij u području biomedicine niti su kriteriji za doktoriranje podignuti na nivo koji vlada u evropskim zemljama.

“U svakom razvijenom društvu istraživanje i nauka su osnovni pokretački mehanizmi društvenih zbivanja, a akademsko osoblje koje u njima radi okosnica razvoja zemlje. Nažalost, stanje medicinske nauke u Bosni i Hercegovini nije dobro ni u profesionalnom niti istraživačkom smislu, a ono je uvjetovano lošom općom situacijom u Bosni i Hercegovini, ali dobrim dijelom i nemarom i lošim radom postojećeg kadra i rukovodećih tijela unutar institucija”, tvrdi naš sagovornik te dodaje kako treba uložiti puno napora u ljude i infrastrukturu prije nego medicina u BiH postane respektabilna.

“Poseban problem je nebriga za konstantan “odljev mozgova” kao i loš prijem onih koji se vrate educirani iz inozemstva. Problem se mora rješavati zajedničkim naporom svih institucija. Pomoć od naših ljudi izvana je veoma važna, ali je, ponavljam, bitan i njihov dobar prijem u zemlji”.

U budućnosti, Vranić se na polju medicine još intenzivnije namjevara posvetiti proučavanju karcinoma dojke.

“Ovo je jedan od vodećih zdravstvenih problema današnjice. Blizu milion žena godišnje oboli od karcinoma dojke i izuzetno je važno napraviti pomak na ovom polju u dijagnostičkom i terapijskom smislu. Zato je potrebno razumijeti mehanizme i osobitosti karcinoma dojke, što je jedan od mojih poslova vezanih za medicinu”, kaže Vranić.

U novembru mjesecu naš sagovornik je boravio u Londonu na usavršavanju iz patologije dojke, a trenutno je na postdoktorskom usavršavanju u Italiji na Univerzitetu u Torinu u sklopu ERAWEB/ERASMUS projekta koji koordinira Univerzitet u Rotterdamu.

“Cilj ove edukacije je nastavak istraživanja iz oblasti karcinoma dojke, na kojima sam radio proteklih 5-6 godina. Osim ovoga, uključen sam u više istraživačkih projekata sa kolegama iz SAD-a, Portugala, Mađarske, Hrvatske… Vjerujem da ću dio stečenih znanja moći prenijeti i implementirati u BiH, a volio bih kada bi moji napori rezultirali aktiviranjem ili formiranjem istraživačkih centara u našoj zemlji i njihovim umrežavanjem sa odgovarajućim razvijenim centrima u svijetu. Umrežavanje i kolaboracija su ključni termini danas i od njih možemo imati velike koristi. U tome vidim jedini izlaz za sadašnje stanje nauke u Bosni i Hercegovini. Drugi dio znanja odnosi se na rutinsku dijagnostiku (patologiju) gdje mogu znatno podići kvalitet rutinske dijagnostike, koja je od presudne važnosti za adekvatnu terapiju”, pojašnjava Vranić.

Naš sagovornik je član Američko-kanadske akademije za patologiju (USCAP), Evropskog društva za patologiju (ECP), Radne grupe za patologiju dojke pri ECP, UICC, Evropske mreže za urološku patologiju, Evropske asocijacije za istraživanje raka (EACR) i Društva za kliničku genetiku Hrvatske.

Objavio je 27 radova od kojih je 15 indeksirano u Current Content Database (Thomson ISI). Citiran je 174 puta u Google Scholar bazi (javno dostupna), 132 puta u Scopus bazi i 122 puta u Web of Science bazi.

Recenzent je više međunarodnih časopisa uključujući BMC Cancer, Pathology Research and Practice, Frontiers in Bioscience, Molecular Medicine i Croatian Medical Journal.

(Akos.ba/Klix.ba)