I meni je moja nacija bitna!

Živim u Bosni i Hercegovini, zemlji koja rijetko kad proživljava rahat trenutke, kroz život nas vode vazda isti nesposobni ljudi i dokle tako samo Bog zna. Postali smo prepoznatljivi po nezaposlenosti, po mitu i korupciji, po lošoj vlasti koja je u rukama oštrozubih vampira koji se godinama hrane krvlju napaćenog naroda.

Mladi, obrazovani i perspektivni ljudi su onemogućeni da bilo šta kažu a sigurno je i da mogu i da znaju… Al’ pored ovih dotrajalih nakih petorki,šestorki i kojekakvih đavola dobro ova zemlja ikako diše. I zamisli sad ovu kontradiktornost, ti isti obični nesposobnjakovići, odnosno eksperti za punjenje vlastitih džepova, su jedni od najplaćenijih političara u Evropi. Em kradu em dobro plaćeni. I takvi ljudi se kod nas zovu elita. Ni obraza, ni Boga, niti bilo čega korisnog u glavi, čisti sunovrat za što većim bogatstvom.

Nisam mislio uopšte da ih se dotičem, nisu zaslužili ni najmanji spomen, al’ eto upali se neki živac u meni kad god vidim šta nam rade od ove lijepe države. A narod k’o narod, hud i nemoćan…

Bosna i Hercegovina, multietnička, multikulturalna i multinapaćena država opet nekako dođe do zraka. U ovom malom trokutu su se opet sjatili svi oni koji i nikad nisu nizašta bili krivi… Ljudi. Razdvojili su ih ovakvi i slični ovima gore zarad nekih inbecilnih ideja i danas opet ista politika na sceni… Zavadi pa vladaj. Boli sve ovo, jer ljudi su i Srbi i Hrvati i Bošnjaci, žrtve kojekakvih pojedinaca koji i danas siju sjeme mržnje i podijeljenosti, a nama zapravo treba ruka pomirenja.

Kad već nabrojah sve ovodomovinske nacije, uz nužno poštovanje i prema ostalima, ne mogu a da ne spomenem ono krivo navođenje u kome stoji da u ovoj zemlji žive Srbi, Hrvati i Muslimani i na taj način se degradira pojam Bošnjaštva, odnosno jedne čitave nacije čija je vjerska opredjeljenost islam. I to krivo navođenje nekako još više boli kad dolazi od strane nas (Bošnjaka) koji se gubimo među krucijalnim pojmovima koji predstavljaju naš identitet i postavljaju temelj nadolazećim generacijama. E upravo o tome sam želio da progovorim koju… O popisu koji zavisi o našem potpisu.

Svi smo mi Bosanci i Hercegovci samim tim što živimo u ovoj prelijepoj zemlji, ali opet svi se mi razlikujemo po nečemu što se zove nacionalna opredijeljenost. Teritorijalno pitanje ne znači i nacionalno. Neko prijašnje klasiranje naroda u njegove etničke grupacije, Bošnjaštvu nije pridodavalo značaja, ta nacija islamskih evropljana uopšte nije bila u ponudi, pa si bio ili primoran ili ostali. Danas je to drugačije, opstojnost Bošnjaka je nešto što je realno i prihvaćeno, danas kad imamo šansu da kažemo ko smo i šta smo nema potrebe da griješimo.

Biti Bošnjak, znači sačuvati našu dugovječnu nacionalnost, naš degradirani identitet a samim tim i dati potvrdu da u ovoj zemlji žive tri konstitutivna naroda koja imaju pravo na svoju nacionalnu pripadnost, na svoju religiju i na svoj jezik. To je ono što nas sjleduje. Jesi ti musliman al’ u jednoj drugoj kategoriji, u kategoriji vjeroispovijesti, al’ da bi sačuvao svoju vjeroispovijest i svoj jezik nekako je moralni izbor da budeš Bošnjak.

Kaže ja neću da budem Bošnjak, ja hoću da budem Bosanac. Bosanac si ti bolan kako god okreneš, samim tim što si stanovnik ovog podneblja ti si Bosanac, al’ Bosanac je i tvoj komšija Srbin i tvoj komšija Hrvat i svako onaj koga ujutru probudi ovo naše bosansko sunce. Na predstojećem popisu Bosanac te vodi u grupu ostalih jer tvoje komšije znaju koju nacionalnost nose u duši, bez obzira što su teritorijalno Bosanci i Hercegovci.

Budi čovjek, budi savjestan građanin ove zemlje, bez ičijih pritisaka, bez ičijih zavjera, izbori se za svoju naciju… Budi Bošnjak prijatelju i budi konkurentan u svojoj zemlji. Ovo je tvoja zemlja, ovo su tvoji korijeni, ovo je tvoj narod, i oni lijevo i oni desno… Svi smo mi prije svega ljudi. I niko te neće mrziti zato što si Bošnjak kao što ni ti godinama nisi mrzio ljude oko sebe zato što imaju demokratsko pravo da se izjasne onako kako žele.

I opet o tome progovaraju mladi, jer ove „naše“ uzdignute glave već 20 godina treniraju kako da šute. Mladi progovaraju zato što hoće da imaju budućnost, zato što u ovoj zemlji vide budućnost, zato što sa svojim komšijama, bez obzira na to što su oni po nacionalnosti Srbi i Hrvati ili neki drugi, žele graditi budućnost. Al’ graditi je na taj način što i ti znaš odgovoriti kojoj naciji pripadaš, jer ako sad ne definišeš svoj identitet zauvijek ćeš živjeti sa mišlju da si mogao a nisi. Ako je tvoja vjera islam i ako je tvoj jezik bosanski onda tvoja nacionalna opredjeljenost treba da bude Bošnjak, jer to zaokružuje jednu važnu cjelinu koja će zauvijek biti dio tebe.

Bosna i Hercegovina je jedina zemlja na svijetu koja i jeste i nije – Nije ni Srpska ni Hrvatska ni Bošnjačka nego je i Srpska i Hrvatska i Bošnjačka i po tome i jeste posebna. Otvorila je svoja vrata svima onima koji je vole i koji je uzimaju za svoju. Pružila je priliku da svako ima pravo da voli svoje i poštuje tuđe. Zbog toga Bosanci i Hercegovci, kao narod, i jesu posebni. Nacija je bitna za svakog individualno, ali ljudi se prije svega poznaju po duši i bez obzira što je meni bitno da budem Bošnjak, tebi da budeš Srbin i njemu da bude Hrvat, zapamti prijatelju da je najveće bogatstvo biti čovjek. I ne zaboravi, ovo je također jedan veliki test tvoje ljudskosti!

Adnel Tokalić

(Akos.ba/ABOM)