- Djeca su bogatstvo čije plodove osjetimo onda kada nam je najpotrebnije
U trećoj životnoj dobi za koju se nekako spremamo cijeli život saznajemo ko je ustvari bogat i šta je bogatstvo. Hladni su zidovi na kojima vise uspomene. Bolna je tišina pored telefona. Duga je noć u kojoj odjekuju samo kazaljke. Teška je smrt u samoći, u mraku. Teška je to i pomisao. Tek tada, spoznat ćemo da je sretan i bogat onaj u čijoj kući vrvi dječiji smjeh i graja.
Sretan je onaj kome četvrti sin ostavi ponedjeljkom i srijedom djecu jer mu je tada dežura u Domu zdravlja dok mu supruga taj dan ima više časova, sretan je onaj čije kćeri dolaze petkom sa zetovima i djecom i trpezom i onaj čiji unuci se utrkuju ko će to veče kod djeda i nane da prenoći. Prava sreća je zajednička večera kad se posuđuje stolica, dvije iz komšiluka, bajrami i bajramske slike u kojima je teško uhvatiti u kadar svu tu djecu i unučad.
- Sa novim djetetom nova nafaka
„Treba djeci prvo obezbijediti“ je fraza koja bi trebala značiti da će novo dijete ugroziti nafaku dosadašnje djece i kako ćemo sa više djece živiti u siromaštvu. Ovo je tako iskrivljena teza koja je daleko od istine, daleko od vjere, daleko od onoga što u životu vidimo. Šta više, istina je upravo suprotna.
Sa novim djetetom dolazi i nova nafaka i vama i djetetu. To je zakonitost koju je dragi Allah uspostavio i u koju moramo čvrsto vjerovati. Pa sjetimo se rođenja naše djece, ne moramo ići dalje, je li sa rođenjem svakog djeteta u porodicu ušla nova nafaka?, novi posao?, povećanje plate?, novi izvor zarade?
Vjerujemo li dovoljno Allahu dž.š. koji će svakom djetetu naći posao, stan, nafaku i koji će nekoj od naše djece dati više nego što smo mi kada mogli i zamisliti. Ovo je ono što nam je Allah dž.š. obećao i ono što svakodnevno vidimo u praksi.
Dakle, sa novim djetetom nova i nafaka.
- Djeca su ambasadori dobre volje
U današnje vrijeme brzog i stresnog života teško je naći balans i svoj mirni kutak. Ljudi traže načine kako da se nasmiju, odobrovolje, kako da uživaju u životu. S druge strane ako pitate bilo koga kada su osjetili istinsku sreću, mir i radost onda ćete vidjeti da odgovori se reću od prve riječi „mama“ od stiska malene rućice koja drži tvoj prst do prve pjesmice.
Istina, teškoće trudnoće i porođaja nešto što samo majke znaju, nešto što muški vjeravatno ne bi smjeli ni pokušati ali ,majke znaju da je to najteža bol koja se naj prije zaboravi, još u krevetu kad ti na prsa spuste malešnu bebicu koja traži miris svoje majke i koja će taj miris duboko u srcu, daleko od svih, čuvati do kraja svog života.
Za Akos.ba piše: Ekrem Čelebić
