23. godišnjica masakra na Korićanskim stijenama: 200 crvenih ruža za ubijene logoraše

Oko stotinu članova porodica žrtava – majki, sestara, supruga, braće, očeva, kao i bivših logoraša, prisjetilo se svojih najmilijih čije posmrtne ostatke u velikom broju slučajeva još nisu pronašli. Nakon komemoracije, u znak sjećanja na žrtve, bačeno je 200 crvenih ruža

 Da se ne zaboravi, da se ne ponovi, poručeno je i ove godine sa 23. godišnjice masakra koji su nad prijedorskim civilima, Bošnjacima i Hrvatima, počinili pripadnici tadašnje prijedorske policije koja se nalazila pod rukovodstvom bosanskih Srba, javlja Anadolu Agency (AA).

Uplakana lica majki, sestri, kćerki, očeva, djece i ove godine su obilježila komemoraciju održanu na mjestu na kojem su njihovi najmiliji ubijeni, a potom bačeni u prirodnu jamu u zemlji duboku nekoliko stotina metara.

Komemoracija je počela intoniranjem himne BiH, učenjem Fatihe ali i minutom šutnje za sve žrtve strašnog zločina na Korićanskim stijenama.

Oko stotinu članova porodica žrtava – majki, sestara, supruga, braće, očeva, kao i bivših logoraša, prisjetilo se svojih najmilijih čije posmrtne ostatke u velikom broju slučajeva još nisu pronašli. Nakon komemoracije, u znak sjećanja na žrtve, bačeno je 200 crvenih ruža.

Obilježavanje je upriličeno u organizaciji Saveza logoraša u Bosni i Hercegovini i Regionalnog saveza logoraša Banja Luka, a suorganizatori su Organizacija porodica šehida, zarobljenih i nestalih osoba Vrbanja-Kotor Varoš.

Na današnji dan, 21. augusta 1992. godine na Korićanskim stijenama strijeljano je najmanje 200 muškaraca, logoraša, koji su prethodno bili zatvoreni u prijedorskim logorima. Organizovanim konvojem, pod izgovorom da ih vode na razmjenu, logoraši su dovedeni na ovu lokaciju i mučki likvidirani.

Među izvedenim logorašima, odvedenih u nepoznatom pravcu, najviše je bilo logoraša iz Omarske, a strijeljani su muškarci životne dobi od 20 do 65 godina.

– Ubijeno 30.000 logoraša, silovano oko 25.000 osoba 

Predsjednik Saveza logoraša u BiH Jasmin Mešković kazao je medijima da je u 657 logora, koliko ih je bilo u BiH tokom rata od 1992. do 1995. godine, ubijeno oko 30.000 logoraša, silovano oko 25.000 osoba.

“Nažalost mi uvijek šaljemo jedno te istu poruku, a to je poruka da se ne zaboravi i ne ponovi. Želimo uvijek da kažemo da za ovaj zločin i mnoge druge zločine u BiH moraju se naći krivci, da krivci moraju odgovarati. Da se moraju naći posmrtni ostaci svih ubijenih kako na Korićanskim stijenama tako i na 657 drugih mjesta u BiH. Vrlo malo, tačnije samo četiri kompletna posmrtna ostatka su ekshumirana”, istakao je Mešković.

Naglašava da je bitno istaknuti da je za zločin na Korićanskim stijenama odgovaralo, što pred Sudom BiH i Međunarodnim sudom kao direktni izvršioci, 12 osoba, da je izrečeno 210 godina zatvora. Dakle, ukupna zatvorska kazna licima direktno odgovornim za zločin na Korićanskim stijenama je 210 godina i šest mjeseci. Međutim, Korićanske stijene se pred MKSJ spominju i u presuđenim predmetima Radoslav Brđanin koji je dobio 30 godina zatvora, Milomir Stakić 40, Stanišić i Župljanin po 22 godine. Također, kao direktni izvršilac pred MKSJ osuđen je i Darko Mrđa na 17 godina zatvora. 

“Još veći zločin koji se desio na ovom mjestu i koji traje do današnjeg dana je prikrivanje ovoga zločina. Još uvijek posmrtni ostaci svih ubijenih nisu pronađeni, nisu ekshumirani”, poručio je Mešković.

Vedo Karabašić je na Korićanskim stijenama izgubio 22-godišnjeg sina Samira.

”Pronašao sam samo par dijelova tijela, nekoliko kostiju. Prošle godine sam ga ukopao, nisam mogao više čekati da se traži ostatak”, istakao je Karabašić.

Kako kaže, i on je bio zajedno sa sinom u logoru Trnopolje te je i on htio da uđe u autobus. Međutim, tada mu je rečeno da u autobus mogu ući samo mlađe osobe i starci.

Karabašić naglašava da je za sudbinu sina saznao od jednog od preživjelih na Korićanskim koji mu je rekao da je njegov sin Samir pao mrtav na njega u provaliji ispod stijena. Poručuje da su logore preživjela ostala dva sina ali da njegova porodica nakon Samirove smrti nije ista.

– Spomen ploča za ubijene na Korićanskim stijenama 

U sklopu obilježavanja godišnjice na Korićanskim stijenama Savez logoraša u Bosni i Hercegovini i Regionalni savez logoraša Banja Luka, otkrio je i spomen ploču u znak sjećanja na logoraše ubijene na ovom mjestu. Ploču je otkrio predsjednik Regionalnog saveza logoraša Banja Luka i preživjeli logoraš Korićanskih stijena Sabahudin Garibović zajedno sa jednim članom iz porodice jednog ubijenog logoraša.

Garibović je za AA kazao da sa ovog mjesta ima poručiti da se ostatak voda vojne policije i kriznog štaba opštine Prijedor privede pred lice pravde, te da se pokuša iznaći adekvatna kazna za zločin koji se desio ovdje 1992. godine.

”Ovdje su ostaci ljudi. Nijedno kompletno tijelo na ovom lokalitetu nije pronađeno. Sve su to jedna ili dvije kosti”, istakao je Garibović.

– Hair česma i spomen ploča ubijenim logorašima 

Danas će na lokalitetu Vitovlje, opština Travnik, biti otkrivena i hair česma i spomen ploča također posvećena onome što se dogodilo na današnji dan prije 23 godine. Ova spomen-obilježja imaju za cilj da trajno opominju, doprinesu sprječavanju ponavljanja i širenju istine o zločinima počinjenim u periodu agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Spomen obilježja otkrit će preživjeli i članova porodica ubijenih logoraša. Do sada je za počinjeni zločin na Korićanskim stijenama pravosnažno osuđeno 12 lica na višegodišnje kazne.

Na Korićanskim stijena 21. augusta 1992. strijeljano je više od 200 civila koju su konvojem prevoženi iz Prijedora prema Travniku. Civili su izvedeni iz autobusa, naređeno im je da stanu uz rub provalije, a potom im je pucano u leđa. 

Nakon što su popadali u provaliju, policajci su nastavili bacati bombe i pucati. Nekoliko ljudi je, ipak, preživjelo masakr i to tako što su se prije nego što je strijeljanje počelo, bacili niz provaliju. Oni su do danas svjedoci u procesima pred sudovima.

– Kažnjavanje počinilaca 

Neki od policajaca koji su učestvovali u masakru priznali su krivicu, i to Damir Ivanković, Gordan Đurić i Ljubiša Četić. Ivanković je 2009. osuđen na 14, Đurić na osam, a 2010. Četiću je izrečeno 13 godina zatvora.

Darko Mrđa je pred Haškim tribunalom 2004. osuđen na 17 godina zatvora nakon što je priznao krivicu za isti zločin.

Osim njih, za zločin na Korićanskim stijenama pred Sudom BiH pravomoćno su osuđeni Zoran Babić na 22 godine, Milorad Škrbić i Dušan Janković na po 21, te Željko Stojnić na 15 godina zatvora. Osuđen je i Saša Zečević na 23 godine zatvora.

Apelaciono odjeljenje Suda BiH drugostepenom presudom izreklo je prošle godine Radoslavu Kneževiću jedinstvenu kaznu od 23 godine i potvrdilo 23 godine zatvora Marinku Ljepoji za zločin protiv čovječnosti počinjen na Korićanskim stijenama u augustu 1992, te potvrdilo oslobađajuće presude Petru Čivčiću i Branku Topoli.

Akos.ba