Pismo nesretnoj supruzi

Draga sekice, možda te ne poznam; ne poznam tvoje ime, niti odakle si, niti gdje živiš. Ali znam kroz šta prolaziš.

Bila sam na tvom mjestu. Znam, dušice, da ti samo želiš sreću. Želiš da tvoj brak, tvoj muž, tvoj dom budu…bolji. Srećniji. Lakši.

Razumijem, dosta ti je više tuge. Umorna si od belaja. Umorna od nezadovoljstva. Umorna od traganja za nečim boljim. Umorna od pokušaja da natjeraš sebe da manje voliš.

Ponekad se pogledaš i zamisliš; „O Bože, šta mi se desilo!? Kakva sam samo nekad bila…“ Ti si se slomila, potisnula i od mnogih stvari odustala. Nekad se zapitaš: „Šta ja ovdje radim? Koja je svrha? Možda bi moj život bio bolji da sam…“

Da, osjećaš se zanemareno i neprihvaćeno. Glava te ne prestaje boljeti, oči su ti umorne, kosa u neredu, tijelo te boli, ali ono najgore – tvoje srce je prazno.

                              Ali znaš šta? Sve će biti u redu, znaj…

Sjećaš se kako počneš uspoređivati sebe nekad i sad? Pitaš se zašto si bila srećnija i zašto si tad bila jačeg imana? Pitaš se: „Šta se to promijenilo?“ Da, tvoja se je situacija izmijenila…Imala si to nešto, problemi su bili drugačiji, ali si se i ti izmijenila. Dopustila si da tvoja okolina uvjetuje tvoju sreću.

A ako tako nastaviš, uvijek ćeš imati uspona i padova, jer tako je to u životu. Ali ja ne želim da tebi tako bude. Želim da dospiješ na takvo mjesto gdje možeš slobodno reći: „Znate šta? Sve je dobro. Ne isplati se svađati, nije vrijedno bola niti suza i nemira u duši.“

Mi uvijek mislimo da je sreća uvjetovana; „Kad budem imala…Kad se to promijeni…Da to nisam uradila…“ Mislimo da je sreća negdje van nas samih…daleko od onoga gdje smo sad. To nije istina. Tvoja sreća, dušo, zavisi najviše od tebe.

Možeš „izabrati“ sreću. Ne moraš čekati nekog ili nešto da bi okusila radost. Umjesto čekanja velike promjene koja će u tvoj život vratiti sreću i Sunca sjaj, osvrni se na male kapljice radosti koje obasipaju tvoj život svakoga dana.

Nikad nećemo dočekati da sve u životu bude po našem ukusu. A ako ikad i bude, ne traje to dugo. Takav je život na ovom svijetu. I to je u redu. Mi svi imamo uspone i padove. Svaki nam životni pad kaže: “Uspori malo. Klanjaj se Milostivom. Budi zahvalna. Sjeti se onih kojima je puno gore nego tebi.“

                                   Samo se još malkice strpi i izdrži, draga seko…

Znam kako je kad u životu dođeš to tačke pucanja. Znam da si umorna od svega i da ovako više ne možeš živjeti. Zastrašujuće je to sve, razumijem te. Jer ne znaš šta te čeka u budućnosti ili šta da slijedeće uradiš, ali jedno želiš – nešto se mora promijeniti.

I prije ili kasnije shvatiš, ti se moraš promijeniti.

Kad tad ćeš doći do zaljučka da te ništa spoljašnje ne može popraviti.  Niti više novca, bolji uslovi života, pa ni razvod. I dalje ćeš, sekice, nesretna biti.

Osjećaš li šta to znači? Da, u pitanju je tvoje srce. Predaj se; dosta je bilo borbe. I vrati se tamo gdje si uvijek i trebala biti…sa Allahom.

Tvoj brak, dušo, nije smisao tvog života niti njegov centar. Nećeš uvijek osjećati svu tu ljubav, sreću i ispunjenost. Znam, tvoj brak nije sve ono što si očekivala. Ali nemoj zbog toga biti toliko tužna. I ne dopusti da iko stane između tebe i Allaha.

Pa nemoj ni ti sama sebe spriječavati. Zbog sekiracije i belaja, prestala si učiti Kur’an. Nisi mogla ni namaz obaviti kako treba od slinih briga. Niti si se mogla Allaha sjećati jer su ti misli bile na drugom mjestu.

Ali sjeti se, kako se samo lijepo osjetiš kad učiniš taj prvi korak povratka Allahu? Taj tren kad odlučiš da uzmeš Kur’an; možda jer se sjetiš koliko ga dugo nisi učila. A sjeti se i onih vremena kad nisi mogla prestati plakati u namazu? I kad si predala selam, kao da su ti brda sa srca spala.

E, sad čvrsto odluči da na tom putu više nećeš posustati.

Da li se sjećaš kad si TI nešto za sebe učinila i od čega si se lijepo osjećala? Ili kad si se neki dan tako slatko nasmijala, nakon dugo vremena, da si pomislila: „SubhanAllah, ne sjećam se kad sam se ovako nasmijala.“ Uradi to opet. Napravi neki fin kolač, obuci se lijepo u svojoj kući i uredi kosu. Igraj se svojom djecom ili pomozi nekome. Uradi to za sebe. I onda se nasmiješi samoj sebi. Nasmij se jer će sve biti dobro, i to sad znaš. Možda nećeš imati sve što poželiš i tvoj odnos s mužem možda nije onakav kakvim bi željela da bude, ali Allah te vidi. Allah zna da se trudiš.

Na kraju, samo još jedna stvar: nemoj izgubiti samu sebe u braku. Nemoj se pokušati preoblikovati u neku savršenu ženu. Zadrži mali dio sebe samo za – sebe. Jer si samoj sebi potrebna.

I zapamti – NISI SAMA.

Autor: Ummu Abdullah

Prijevod i obrada: Nedim Botić

(akos.ba/n-um.com)

• Ostali tekstovi od istog autora:
• Pismo voljenoj kćerki
• Kur’an kao preteča modernim shvatanjima emocionalne inteligencije
• Noć u kojoj sam poginuo
• Kako uljepšati brak savjetima Muhammeda a.s.?
• 7 stvari koje vam supruga muslimanka neće reći?!?
• Šejtanova zamka: „Mi smo samo prijatelji. I ništa više.“
• Islamska pedagogija: Kako riješiti problem neposlušnosti kod djece?
• Lijek za ljubavne jade…
• Klanjaj namaz – povećaj svoju nafaku!
• 7 jednostavnih savjeta kako da zavolite Kur’an
• Može li ljubav biti zatvor za onoga koji voli?
• 30 jeftinih (a halal) načina da budete romantični
• Moja vrijednost kao žene nije vezana za širinu moga struka ili za broj muškaraca kojima se dopadam
• Braća vs. sestre – rat svjetova (2 dio) Braća – taktika, arsenal, cilj
• Svima koji žele da nauče Kur’an napamet…
• Ljubav supružnika: Želim da naša ljubav traje i kad napustimo ovaj svijet. Ali kako?
• Braća vs sestre – rat svijetova (1 dio) Sestre – taktika, arsenal, cilj
• Vodič za ‘šerijatske veze’
• Islamski brak – Džennet na zemlji ili noćna mora?
• Zamijenimo Facebook Kur’anom!
• Odgojne poruke iz sure Jusuf: Lekcije za odgoj novih lidera
• Lijek za narušene porodične odnose je…