Može li se riješiti navijački ‘rebus’?

 Vlast u Srbiji opet reagira selektivno: tolerira vrijeđanje Novopazaraca na nacionalnoj osnovi, a hapsi njihove navijače zbog rigidnog transparenta.

 Piše: Almir Mehonić

Navijači Novog Pazara, “Ekstremi”, istakli su prošle srijede, na utakmici osmine finala Kupa Srbije između Novog Pazara i Rada, transparent na kojem je pisalo “Rešen rebus, srce, bubreg, pluća, živjela žuta kuća”. Transparent, koji porukom aludira na trgovinu organima Srba otetih sa Kosova, bio je odgovor ove navijačke grupe na transparent navijača Rada na utakmici istoimenih rivala na beogradskoj Banjici, na kojem je, uz nacrtani nož i bodljikavu žicu, pisalo “Rešite rebus”, što je trebalo asocirati na poznatu parolu srpskih ultradesničarskih organizacija “Nož, žica, Srebrenica”.

Od kako je ovaj skandalozni natpis “Ekstrema” objelodanjen u medijima, javnost u Srbiji nije prestajala reagirati. Osude su stigle sa svih strana, pa i sandžačkih političkih partija i nevladinih organizacija, Fudbalskog kluba Novi Pazar, ali i od prvog potpredsjednika Vlade Aleksandra Vučića, koji je lično najavio hapšenja. Epilog je sedam privedenih navijača Novog Pazara, kojima je određena mjera zadržavanja do 48 sati.

Od kako je skandalozni natpis novopazarskih ‘Ekstrema’ objelodanjen u medijima, javnost u Srbiji nije prestajala reagirati.

Međutim, kao i u mnogim drugim slučajevima, u ovom je vlast u Srbiji reagirala selektivno i nepreventivno. Tolerirali su bezbjednosni organi vrijeđanje Novopazaraca na nacionalnoj osnovi skoro na svakom gostovanju, a parole u kojima se veliča genocid u Srebrenici ili ona na utakmici protiv Crvene zvezde – “Niste hteli na popis, ali ste prvi na spisku” – bile su uobičajena koreografija na gostovanjima Novopazaraca.

‘Naši’ i ‘njihovi’

Onda se desi “Žuta kuća” i svi su odjednom zgroženi. Rekao bih, sasvim logičan slijed događaja. Jer, huligani govore huliganskim rječnikom. Nema tu tolerancije, razumijevanja, balansiranja, ublažavanja, nego surovo, osvetnički, primitivno, vulgarno… I dok god državni organi budu gledali na huligane kao na “naše” i “njihove”, dokle god bude simpatično kad se veličaju Ratko Mladić i Radovan Karadžić, a odvratno i zastrašujuće kada se veličaju zločini nad Srbima, dotle će stanje biti ovakvo.

Samo nekoliko dana poslije isticanja spornog transparenta, Novi Pazar je gostovao beogradskom Partizanu. Južnom tribinom se orilo “Svaki Turčin zna, svaka bula zna, da je Obilić srpski sin zaklao Murata”, a popularni “Grobari” su istakli transparent: “Alija, a Spasoje Jugović?” U pitanju je rečenica iz poznate knjige Nož Vuka Draškovića, kojom se aludira na srpsko porijeklo Bošnjaka. Ovu tezu su devedesetih proklamirali nacionalisti poput Vojislava Šešelja i pojedini akademici Srpske akademije nauka i umetnosti. I opet ista slika. Bez ikakve osude u štampi, bez reakcija političara, bez akcije državnih organa Srbije. S pravom se mora upitati: Treba li to nekoliko novopazarskih huligana zapjevati o nekom drugom klanju pa da se ponovo reagira i da krenu ekspresna hapšenja?

Dokle god bude simpatično kad se veličaju Ratko Mladić i Radovan Karadžić, a odvratno i zastrašujuće kada se veličaju zločini nad Srbima, dotle će stanje biti ovakvo.

Možda je pravo pitanje: Da li ovakve slike nekome odgovaraju? Ili je pitanje svih pitanja: Zašto je država dozvolila da ekstremne desničarske i navijačke grupe danas predstavljaju opasnost i problem? I da li ove grupe uživaju političku zaštitu?

Počasna mjesta

Svima je poznato da pojedine stranke imaju svoje navijačke grupe. Mnoge od njih su pomogle i pri petooktobarskim promjenama, što su lideri nekadašnjeg DOS-a javno isticali u više navrata. Političari su često opravdavali postupke razbojnika, a uprave klubova su stidljivo osuđivale izgrede takvih navijača. Uz sve to, u upravama klubova počasna mjesta zauzimaju političari, sudije, finansijska policija, javne ličnosti…

U ovome treba tražiti razlog što se krivične prijave protiv huligana rijetko podižu, a i one koje se podignu uglavnom ostanu neprocesuirane do kraja ili su na nivou Tužilaštva odbačene ili sudski postupci traju godinama.

Kada se huliganstvo počne nacionalno bojiti i posmatrati, to dodatno komplicira ionako zakompliciranu situaciju na tribinama stadiona u Srbiji.

U novopazarskoj čaršiji kruže priče o tome da je navijačka skupina “Ekstremi” bliska Sandžačkoj demokratskoj partiji Rasima Ljajića, ministra trgovine u Vladi Srbije. Prema tim izvorima, neki od privedenih navijača su viđani i kao obezbjeđenje ovog sandžačkog političara. To je pitanje aktuelizirao poslanik BDZ-a Emir Elfić u Skupštini Srbije, upućujući to pitanje upravo Aleksandru Vučiću, potpredsjedniku Vlade i ministru vojnom.

Sprega politike, kriminala, huliganstva još je jaka u Srbiji. A kada se huliganstvo počne nacionalno bojiti i posmatrati, to dodatno komplicira ionako zakompliciranu situaciju na tribinama stadiona u Srbiji. Krajnje je vrijeme da država i državni organi shvate da huligani nemaju naciju.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne predstavljaju nužno uredničku politiku akos.ba.

(Akos.ba/Al Jazeera)