Značaj prvih deset dana muharrema

Od njih (tih mjeseci) četiri su zabranjena. (To su sveti mjeseci mira, u kojima je zabranjen rat). To je ispravno vjerovanje. Pa u njima nemojte sebi činiti nasilja. I borite se svi protiv idolopoklonika kao što se i oni svi bore protiv vas! Znajte da je Bog s bogobojaznima.“ (Kur’an, 9:37).

„Zaista premještanje (zabranjenih mjeseci) je samo povećavanje nevjerstva kojima se dovode nevjernici u zabludu. Jedne godine ga (sveti mjesec) smatraju dozvoljenim a jedne zabranjenim (borbu u tim mjesecima), da upotpune broj onih (mjeseci) koje je Bog zabranio, te (da) dozvole ono što je Bog zabranio. Njima su učinjena lijepim njihova ružna djela, a Bog ne upućuje na pravi put nevjernički narod.“ (Kur’an, 9: 38).

U „zabranjenim mjesecima“ (ešhuri hurum) (a to su: redžeb, zul-ka’de. zul-hidždže i muharrem) bilo je zabranjeno ratovati i prolijevati krv. Ali su nevjernici kršili svetost ovih mjeseci i ratovali protiv muslimana, a onda su i muslimani bili prisiljeni ratovati. U ajetu se kaže: „Ratujte protiv svih idolopoklonika!“ Svi su se idolopoklonici bili ujedinili protiv muslimana, zato su i muslimani bili prisiljeni da zauzmu isti stav. Muslimani su poštovali svetost ovih mjeseci. U vrijeme opsade stanovnika Taifa, Muhammed a.s. je povukao opsadu, jer je ušao u sveti mjesec, ali je odmah pokrenuo borbu protiv plemena Hevazin i njegovih saveznika, plemena Sekif, koji su bili otpočeli borbu i sakupili ljude i pozvali u rat i zametanje bitke, i zbog toga se Allahov Poslanik, a.s. i uputio prema njima. U svetim mjesecima grijesi su veći, pa je vjernicima zabranjeno činiti zabrane dozvoljenim, niti dozvoljene zabranjenim, kao što su radili nevjernici premještanjem svetih mjeseci.

Pored toga što se mjesec muharrem ubraja u „ešhuri hurum“, on je i prvi mjesec u hidžretskom kalendaru. Naime, preseljenje Muhammeda a.s. iz Meke u Medinu bilo je u petak prvog muharrema (16. Jula 622.g. po Isa a.s.), odnosno u 13. godini poslanstva Muhammeda a.s. To što je muharrem prvi mjesec hidžretskog kalendara ima i pored ostalog određene simbolike, jer je to mjesec koji dolazi poslije mjeseca hadža, gdje muslimani na svetim mjestima dolaze do novih spoznaja, potvrđujući to još većom pokornošću i odlučnošću Allahu dž.š. na slijeđenju Njegova puta. Prema tome, mjesec muharrem je mjesec potvrde imana i iskustva kojeg su muslimani polučili na hadžu sve do slijedećeg zul-hidžeta.

DESETI DAN MUHARREMA – JEVMI- AŠURA

Najznačajniji dan u Allahovom dž.š. svetom mjesecu muharremu jeste deseti dan tog mjeseca, poznat kao Jevmi-ašura. Islamski učenjaci se razilaze oko naziva Jevmi-ašura. Većina ih smatra da je taj dan nazvan tako jer je to deseti dan mjeseca muharrema. Drugi vele da je taj dan nazvan tako, jer je to deseta počast kojom je Uzvišeni Allah dž.š. počastio ummet Muhammeda a.s. Tih deset počasti su:

Allahov dž.š. sveti mjesec redžeb,
Mjesec ša’ban,
Mjesec ramazan,
Noć Lejletul-kadr,
Prvi dan Ramazanskog bajrama,
Deset prvih dana zul-hidždžeta,
Dan stajanja na Arefatu,
Prvi dan Kurban-bajarama,
Petak-dan u kojem se klanja džuma-namaz,
Deseti dan muharrema (Jevmi-ašura)

U Buhariji na 166. strani, treća knjiga, stoji da su se desetog dana muharrema između ostalih krupnijih događaja desili i ovi:

Musa je uspio sa Izraelićanima prebaciti se preko Crvenog mora na Sinajsko poluostrvo i spasiti svoj narod od terora faraona koji se zajedno sa svojom potjernicom ugušio u valovima mora,
Nuh pejgamber se sa svojim vjernicima iskrcao na planini Džudij i tako se spasio od potopa,
Junus pejgambera je izbacio kit iz svojih čeljusti na obalu mora i on je kasnije nastavio svoju misiju,
Allah dž.š. je oprostio Adem pejgamberu njegov prekršaj učinjen u džennetu,
Trgovačka karavana putujući za Egipat izvadila je Jusuf pejgambera iz bunara u koji su ga bacila braća iz zavidnosti,
Rođen, a i uklonjen sa ovog svijeta Isa a.s.,
Rođen Ibrahim pejgamber,
Ostarjelom Jakub-pejgamberu povraćen je vid, izgubljen plačući za sinom Jusufom, a Ejub-pejgamberu zdravlje poslije bolesti u kojoj mu se meso raspadaše,
Sulejman pejgamber preuzeo nad Izraelićanima vladarsku upravu.
Muhammed a.s. nadahnut da mu se opraštaju prema Allahu dž.š. učinjeni manji grijesi, kao i manji budući propusti.

ZNAČAJ JEVMI-AŠURE

U islamskoj reviji „Muallim“, br. 10. Juli 1991. str. 30. autor članka „Jevmi-ašura“ između ostalog piše:

„Već iz navedenog se da zaključiti da je Jevmi-ašura izuzetno značajan dan. Šejh Abdulkadir el-Gejlani, u svom djelu „El-Gunye li talibi tariki-l-Hakk“, u vezi sa značajem Jevmi-ašure navodi brojne hadise koji još više potvrđuju vrijednost i značaj ovog velikog dana. Iz nekoliko hadisa koje navodi da se prenose od Ibni Abbasa, r.a. saznajemo, pored već navedenog, da je Uzvišeni Allah na taj dan stvorio: nebesa, Zemlju, brda, zvijezde, Arš, Kurs, Pero, Ploču, Džibrila i ostale meleke, te Adema, a.s., da je na taj dan Uzvišeni Gospodar zaposjeo Arš; da je na taj dan rođen Isa, a.s., da je na taj dan s neba spuštena prva kiša; da je na taj dan spuštena prva milost; da će na Jevmi-ašuru biti Kijametski dan; da će Uzvišeni Allah onome ko posti na taj dan upisati nagradu kao da je ibadet činio šezdeset godina, obdan posteći, a obnoć bdijući, zatim nagradu hiljadu šehida i nagradu stanovnika svih sedam nebesa (po drugoj predaji: nagradu deset hiljada meleka, deset hiljada šehida i deset hiljada hadžija i tu’temira (onih koji obavljaju umru); da će onome ko na taj dan dadne iftar vjerniku postaču računati se kao da je dao iftar i zasitio cijeli Muhammedov, a.s. ummet; da će Uzvišeni Allah onome ko na taj dan po glavi pomiluje siroče za svaku dlaku na glavi tog siročeta u džennetu povećati po jednu deredžu; da kupanje na taj dan čovjeka štiti od svake izuzev smrtne bolesti; da se podvlačenjem očiju surmom od antimona na taj dan oči godinu dana štite od bolesti; da se posjeta bolesniku na taj dan računa kao da je posjetio cijelo Ademovo, a.s. potomstvo; da se napajanje nekoga vodom na taj dan računa kao da se Allahu ni jednog trenutka neposlušno nije bilo, te da će onome ko na taj dan klanja četiri rekata učeći na svakom rekatu po Fatihu i po pedeset puta suru Ihlas biti oprošteni grijesi za pedeset minulih i pedeset narednih godina, a u predaji Ebu Hurejrea r.a. u vezi sa pomenutim namazom se navodi da se klanjaju četiri rekata sa dva predavanja selama, učeći na svakom rekatu iza Fatihe po jedanput suru: Ez-Zilzal, El-Kafirun i Ihlas, a po završetku namaza treba donijeti sedamdeset salavata na Vjerovjesnika, s.a.v.s.

U drugom hadisu koji se prenosi od Ebu Hurejrea, r.a., između ostalog, stoji: „Ko na Jevmi-ašuru od svog imetka daruje svoju porodicu Allah će prema njemu biti darežljiv ostatak godine.“

Poslije Muhammedovog, a.s. preseljenja na ahiret najznačajniji datum koji se vezuje za Jevmi-ašuru jeste petak, 10. Muharrema 61. godine po hidžri. Na taj dan je na najpodliji i najgnusniji način izvršen neviđeni masakr nad Ehli-bejtom, najčasnijom porodicom ljudskog roda, porodicom našeg Pejgambera Muhammeda, s.a.v.s. Tom prilikom je na Kebeli ubijen hazreti Husein, r.a., sin hazreti Alije, kerremellahu vedžhehu, i hazreti Fatime, r.a., Muhammedov, s.a.v.s. unuk, i sa njim još 21 član Ehli-bejta, dok je 15-ak članova (žena i djece) zarobljeno. Vinovnik tog neviđenog zločina bila je vojska Muavijinog sina Jezida“.

POST DESETOG DANA MUHARREMA

Zbog navedenih događaja u ovom mjesecu i ovom danu (danu Ašure), Poslanik, a.s. je u mjesecu muharremu postio. On kaže: „Najbolji post nakon ramazanskog je u Allahovom mjesecu kojeg zovete muharrem, a najbolji namaz nakon propisanog je noćni namaz“.

Za dan ašure on veli: „To je dan u kojem se zaustavila lađa na brdu Džudijj, pa ga je Nuh a.s., postio“. (Ahmed)

Pozivajući se na pojedine komentare Kur’ana, šejh Ismail Hakki El-Bursevi u svom komentaru Kur’ana (Ruhul-bejan) navodi: „Znaj da su se Nuh, a.s. i oni koji su se sa njim iz lađe iskrcali na Jevmi-ašuru, pa je Nuh, a.s. u znak zahvalnosti Uzvišenom na taj dan postio, a i drugima je naredio da poste. Njima je na lađi, inače, bilo ponestalo hrane, pa su pojedinci među njima prikupili ono što im je ostalo: neko pregršt pšenice, neko leće, neko leblebije… dok nisu sakupili sedam vrsta, pa ih je Nuh, a.s. na tlu, nakon što se potop povukao, skuhao, te su tim jelom iftarili i svi odreda se zasitili. O je bilo prvo jelo koje je kuhano na zemlji nakon potopa. Ljudi su to prihvatili za običaj, za koji slijedi izuzetna nagrada ako se primjenjuje zato da bi se nahranili siromašni i gladni.“(Mr. Ismail Haverić: Mubarek dani i noći, str. 108.)

Prenosi Ibn Abbas da je Poslanik s.a.v.s., kada je došao u Medinu, našao Židove (Jevreje) kako poste Ašuru, pa je rekao: „Šta je ovo?“ Rekli su: „Ovo je lijep dan, dan u kojem je spašen Musa a.s. sa Benu Israelćanima, od njihova neprijatelja, pa ga je Musa postio.“ Rekao je : „Meni je Musa bliži od vas“! – pa je postio i naredio drugima da ga poste. (Buharija)

Osim toga Poslanik s.a.v.s., je preporučio da se pored desetog dana muharrema posti dan prije (ili dan poslije): Prenosi se od Abdullaha ibn Abbasa r.a. da je Poslaniku s.a.v.s. nakon što je postio i naredio ashabima da poste Ašuru rečeno: „O Allahov Poslaniče, to je dan kojeg obilježavaju Židovi i Kršćani!“ Rekao je Poslanik s.a.v.s.: „U narednoj godini ćemo inša-Allah postiti i deveti dan!“ Pa on nije dočekao narednu godinu, jer je Poslanik s.a.v.s. te godine preselio!“ (Muslim)

U drugoj predaji stoji da je Alejhisselam rekao: „Postite jedan dan prije i jedan dan poslije“. (Muslim)

Prenosi se od Aiše r.a. da je izjavila: „Deseti dan muharrema postili su u predislamsko doba Kurejšije, a postio ga je i Božiji poslanik s.a.v.s. On ga je postio i kada je došao u Medinu i naređivao da se posti, a kada je naređen Ramazan (za postenje), ostavljen je deseti dan muharrema, pa ko je htio postio ga je, a ko nije htio postiti, ostavio ga je.“

Prenosi se od Ibni Abbasa da je rekao: „Nisam vidio Vjerovjesnika s.a.v.s. da se drži (i smatra) posta ma kojeg dana, smatrajući ga boljim od drugog, osim ovog dana, desetog muharrema, i ovog mjeseca, mjeseca Ramazana“.

Prenosi se kako je Vjerovjesnik s.a.s.v. naredio jednom čovjeku iz plemena Eslem da među svijetom obznani: „Ko je jeo, neka ipak posti ostatak svoga dana, a ko nije jeo, pa neka posti, jer je danas Dan ašure (deseti muharrem).“

Ebu Katada prenosi da su Allahova Poslanika, s.a.v.s., upitali o postu na dan Ašure, pa je on rekao: „On briše grijehe za prošlu godinu.“ Bilježe ga Muslim i Ibn Madža. U Ibn Madžinom predanju stoji: „Nadam se da će Allah za post na dan Ašure oprostiti grijehe za narednu godinu.“

Postupajući prema navedenim hadisima, ashabi su ovaj dan obilježavali dobrovoljnim posrom, zbog toga što je post Allahu dž.š. najmiliji ibadet. Za post Allah dž.š. posebno nagrađuje. Obilježavanje postom deseti dan muharrema bilo je uobičajeno u praksi ashaba posebno prije nego je objavljena obaveza posta u mjesecu Ramazanu. Nakon toga post desetog dana muharrema dobio je status dobrovoljnog posta (nafile). Ko ga posti ima nagradu, a ko ne bude postio nejma kazne, ali nejma ni nagrade.

Autor: Hasan Hilić(islam.ba)

akos.ba