Zločin nakon zločina u Ahmićima: Tromjesečna beba Sejo
Poslije rodi Abela, brata Kajinova; Abel postane stočar, a Kajin zemljoradnik…Kajin pak reče svome bratu Abelu: “Hajdemo van!” I našavši se na polju, Kajin skoči na brata Abela te ga ubi. Potom Jahve zapita Kajina: “Gdje ti je brat Abel?” “Ne znam”, odgovori. “Zar sam ja čuvar brata svoga?” Jahve nastavi: “Što si učinio? Slušaj! Krv brata tvoga iz zemlje k meni viče.”
(Biblija, Knjiga Postanka, 4:2, 8.–10.)
Smrt je najveća i najnedostižnija tema i relgiije i filozofije. Smrt je i danas naša najveća opsesija, bez obzira na svu tehnologiju i napredak, smrti uvijek gledamo u oči. Moje lično porodično iskustvo sa smrću vezano je za jedno malo selo u srednjoj Bosni, u Lašvanjskoj kotlini, za Ahmiće. Selo odakle je moja majka Mirsada, koju sam prethodnih 26 godina često znao pitati o svim poginulim i preživjelim. Ove godine to nisam. Smrt je i nju odnijela.
S majkom nisam imao priliku, a znam da bi joj i to teško palo, podijeliti informaciju kako je krajem prošlog mjeseca, tačnije 21. marta, 2020. godine, u tišini i muku pokopana još jedna porodica žrtava zločina u njenim rodnim Ahmićima. Uoči 27. godišnjice zločina u kojem su bojovnici HVO, odnosno njihove specijalne jedinice Joker, ubili 116 mještana ovog sela, a njihove domove i tijela potom uglavnom popalili, klanjana je dženaza i obavljen ukop porodice Ahmić Nasera (33), njegove supruge Zehrudine Ahmić (28), i njihove djece Elvisa (8), Šuhrete (6) i Seje (tri mjeseca). Dženaza i ukop su obavljeni u užem krugu porodice i prijatelja zbog pandemije korona virusa.
Više na portalu Al Jazeere.
