Upoznajte autora najtužnije poeme o dešavanjima nakon 11. jula u Srebrenici
Pismo, odnosno, poema Srebreničana o dešavanjima nakon pada Srebrenica autora Nurije Delića već godinama je jedno od najčitanijih štiva vezanih za Srebrenicu.
Pored geografije, Nurija je ljubitelj poezije i vodi omladinski fudbalnski klub u Ilijašu.
***
Do početka rata živio sam u selu Osmače, koje je udaljeno 15 km od Srebrenice. Sa četiri godine, odnosno u martu 1992. godine napustio sam domovinu sa mlađim bratom, majkom i nenom. Kao većina izbjeglica iz srednjeg Podrinja te godine otišli smo u Hrvatsku, kasnije u Sloveniju, misleći da ćemo za kratko vrijeme vratiti se Srebrenici.
Godine 1994. prihvaćeni smo kao izbjeglice u Njemačkoj, majka je odbila putovati u SAD. Otac je ostao u selu i 1995. godine ubijen je u srebreničkom genocidu. 1999. godine vratili smo se u Bosnu i Hercegovinu i sada živim u Ilijašu.
Otac je sahranjen 2003. godine u Potočarima. Prema nekim svjedocima bio je zarobljen u hangarima u Kravici iz kojih je sa jednom grupom pobjegao, kasnije je ubijen u blizini bratunačkog sela Pobuđe. Tijelo je pronađeno na površini, nije u grobnici, pa se analiza ICMP–a sa više odlika poklapa sa svjedočenjima. Pored oca izgubio sam amidžu, daidžu i njegova dva maloljetna sina, dva tetića koja su bili maloljetni i 25 članova uže familije.
Geografiju sam zavolio u devetoj godini, geografske karte bile su mi kao igračke i 2012. godine diplomirao sam na PMF–u u Sarajevu na odsjeku za geografiju. Trenutno radim u JU OŠ “Hašim Spahić“ u Ilijašu do oktobra 2017. godine kroz program zapošljavanja vlade Kantona Sarajevo.
Isto tako u osnovnoj školi zavolio sam poeziju. Teme mojih pjesama i proznih djela su ljubav, domovina Srebrenica i njena povijest/historija. Mnogo radova posvetio sam svom ocu i žrtvama genocida. U pjesmama govorim o njihovom stradanju i socijalnom životu njihovih potomaka danas. Mnogo pjesnika ima za inspiraciju srebreničku tragediju, što je veoma vrijedno za bošnjački narod, ali rijetko se piše o slavnoj povijesti/historiji Srebrenice i srednjeg Podrinja koja seže u antičko vrijeme.
Kao geograf čuvam poznajem mnogo povijesnih činjenica koje provlačim kroz pjesme. Cilj mi je da djeca imaju ispravnu edukaciju o srebreničkom genocidu i da istaknem ponosne vrijednote i prostorne procese u Srebrenici i okolini iz antika, srednjeg vijeka i novog vijeka. Nisam još objavio zbirku, a i ne planiram uskoro. Radove sam slao u pojedina udruženja za književnost na kojima sam se predstavljao kao što su Udruženje za kulturu Novo Sarajevo, Udruga Spark (Velika Gorica) i The Split Mind (Split) u Hrvatskoj. Isto tako na domaćim portalima mogu se pročitati neki radovi.
Mislim da Bosni i Hercegovini treba funkcionalna administrativna podjela prostora. Entitetska podjela države je prvi društveno – geografski faktor koji ne dozvoljava uspješan privredni razvoj. Dok se ne desi tu promjena, teško će Srebrenica iskoristiti svoje poljoprivredne, industrijske i turističke potencijale.
“Pismo zarobljenog Srebreničanina svojoj ljubljenoj“ napisao sam 2009. godine. Ideju sam dobio nakon slušanja priča preživjelih Srebreničana i Podrinjaca. Govorili su o putu smrti do Tuzle, zarobljeništvu i ubijanju zarobljenih Bošnjaka. Neki su imali zadnju želju da ostvare kontakt sa svojom ženom, djecom i porodicom. Prvi dio djela odnosi se na pismo zarobljenog Srebreničanina koji u zadnjim trenucima života iskazuje ljubav prema supruzi te opisuje zarobljeništvo i stradanje Bošnjaka. Drugi dio djela je odgovor njegove supruge na pismo pronađeno u masovnoj grobnici, koji govori o socijalnom životu Srebreničana i Podrinjaca na novim prostorima, o odrastanju njihovog sina, vjernosti i uzvraćenoj ljubavi.
Razgovarao: Voloder Sanadin
Akos.ba
