Živi Kur’ani – generacija koja nedostaje
U vrijeme ashaba, r.a., i prve generacije muslimana bilo je malo primjeraka Kur’ana u formi knjige koju mi danas imamo. Uprkos malom broju primjeraka Kur’ana, islam se živio na ogromnom području a sam Kur’an je bio svijetiljka tadašnjim muslimanima.
Danas je umnožen broj pisanih formi ili Kur’ana koji je sabran u knjigu Mushaf koja je dostupna svima u smislu da je dostavljena na sve krajeve dunjaluka putem raznih humanitarnih i drugi vrsta nevladinih organizacija, ali se smanjio broj onih koji žive po Kur’anu u pravom smislu te riječi.
Povećao se i broj naučnih radova o Kur’anu, a smanjio se broj onih koji njegove zakone primjenjuju u praksi. Dok su ashabi, r.a., učili, razumijevali i živjeli Kur’an i ulagali veliki trud na tom polju.
Naravno, imali su čast da žive u vremenu kada je živio i djelovao Allahov Poslanik, a.s., koji je bio najbolji učitelj i najbolje je razumijevao i tumačio Kur’an. Zbog toga su i ashabi najbolje razumijeli Kur’an i njegovu nauku, te istu u potpunosti primjenili u svome životu. Ukoliko i mi želimo biti od onih koji žive Kur’an, moramo biti u društvu onih koji žive i rade po njemu, jer oni koji uče i tumače Kur’an a ne žive po njemu ne povećavaju naše znanje već bivaju uzrokom zapadanja u grijeh i još veće neznanje.
Danas se uči Kur’an i na kraju proučenog ašera se izgovori „sadekallahu’-azim: Istinu je rekao Uzvišeni Allah“, međutim koliko primjenjujemo Kur’an u našim životima i da li živimo u skladu s njim ili smo možda u sukobu? Ne treba ostati samo na izgovorenim riječima i propisima koji se nauče iz Kur’ana, već se treba okoristiti njima.
Ipak, kako god je važno učiti, proučavati i razumijevati Kur’an, te po njemu živjeti, isto tako je važno biti pažljiv prema onima koji ga uče, ali ne žive po njemu. Ne treba dozvoliti bilo kakvim negativnostima da nas poraze, već treba svijetlo Kur’ana širiti u svaku kuću na način da ne ostane ni jedna muslimanska kuća u kojoj se ne zna učiti Kur’an i ne poznaju njegove poruke.
Zato je vrlo bitno upisati dijete u mekteb i školu Kur’ana kako bi ih podučili našoj vjeri. Tu će naša djeca naučiti sure koje će tokom cijelog svog života učiti u namazima, ali i vjerske propise koje će u praksi primjenjivati. Međutim, ne treba djecu forisirati već im treba pružiti ljubav prema vjeri a ne da im je otežamo i na taj način ih od vjere odbijemo, jer insan se lako navikne na ono što voli, a brzo se udaljava od onog što ne voli. Da li će učiti i zavoljeti Kur’an dijete koje je silom učeno arapskom pismu i tedžvidu? Da li će to dijete biti samilosno prema svojim roditeljima? Zato roditelji moraju povesti računa kada je u pitanju ova tematika, kako ne bi nesvjesno svoju djecu odbili od učenja i izučavanja naše divne vjere islama.
Za Akos.ba pripremio Fahrudin Vojić, magistar religijske edukacije
