Ziba Kavazović i tragična sudbina njene porodice: Pismo komšije otkrilo zločin iz 1992. godine
Ziba Kavazović, preživjela svjedokinja rata u Bosni i Hercegovini, godinama je nosila tišinu i neizvjesnost o sudbini svojih najmilijih, sve dok nije primila pismo – napisano rukom nekadašnjeg komšije srpske nacionalnosti – koje je promijenilo sve.
U pismu, čiji autor ostaje anoniman radi vlastite sigurnosti, detaljno je opisana sudbina sedam članova Zibine porodice koji su u junu 1992. godine odvedeni iz porodične kuće u selu Kusonje kod Kalesije, a potom ubijeni na lokalitetu Snagovo, među njima i troje maloljetne djece. Ziba i danas traga za njihovim posmrtnim ostacima.
Ubijeni su njen otac Dževahir i majka Nurija, brat Omer sa suprugom Zlatijom i dvoje djece – Fatimom i Dževahirom (koji je nosio ime po djedu), kao i bratić Edin Hrustić, koji je imao svega 17 godina.
Ziba je posljednji put vidjela roditelje u maju 1992. godine, kada su se privremeno sklonili kod nje u naselju Mahala. Nedugo zatim su se vratili u selo Kusonje, vjerujući da se u blizini šume mogu sakriti i preživjeti.
“Danju su dolazili do kuće, nešto skuhali, a noću bi se povlačili u šumu. Tako su danima pokušavali preživjeti”, prisjeća se Ziba.
Prema informacijama iz pisma, srpske snage su u selo dovele dva autobusa – jedan za muškarce, drugi za žene i djecu. Većina muškaraca završila je u logoru “Sušica”, dok su žene i djeca odvedeni prema Kladnju. Međutim, Zibina porodica pokušala je izbjeći deportaciju skrivajući se u selu.
Nesreća je došla kada su, prilikom povratka do jedne od kuća, uočeni zbog dima koji se dizao iz stare kuće bez dimnjaka. Srpske snage su ih uhapsile i odvele kod osnovne škole u Snagovu, gdje su ih predali paravojnoj formaciji “Bijeli orlovi”. Tamo je, prema riječima svjedoka, započeo njihov pakao – mučenja, zlostavljanja i na kraju pogubljenje.
Ziba je informacije iz pisma podijelila sa Državnom agencijom za istrage i zaštitu (SIPA) i Institutom za nestale osobe BiH. Prema dostupnim podacima, tijela njenih najmilijih mogla bi biti zakopana u selu Jasikovci, koje se nalazi između Kamenice i Snagova.
Zibin brat Huso, koji je uhapšen i odveden u logor “Sušica”, kasnije je proveo 14 mjeseci u logoru “Batković”. On je jedan od rijetkih koji je preživio.
“U Kusonjama je ostalo mnogo civila. Srpske snage su ih jednog po jednog hvatale i ubijale. Moji su uhvaćeni krajem juna. Odveli su ih i nikada se nisu vratili”, kaže Ziba.
Danas, više od tri decenije nakon tih tragičnih događaja, Ziba Kavazović i dalje traga za kostima svoje porodice – da ih, barem, može dostojanstveno sahraniti. Njena priča je jedno od brojnih podsjećanja na neizbrisive ožiljke rata, koje ni vrijeme, ni zaborav, ne mogu izbrisati.
