Zdravstvene prilike u srednjovjekovnoj Bosni: Doktorska pomoć je bila dostupna svim slojevima društva
Piše: Alen Borić
Prvi podaci koji govore o pružanju medicinske pomoći ljudima iz Bosne i Huma, potiču iz 14. stoljeća, kada je magistar Ricard iz Salerma, medicus fizicus, dobio dozvolu iz Dubrovnika da može poći kod zahumskog kneza Konstantina na 15 dana uz njihovu platu. Medicinske usluge banu Mladenu Šubiću pružao je doktor i pisac medicinskih knjiga iz Italije Viljem de Varinjan. On je prvi poznati doktor koji je došao u vezu sa Bosnom. Po nalogu bana Mladena napisao djelo Secreta sublimia medicinae ad varios curandos morbos. Znamo da je Magister Albertinus de Camura iz Padove u maju 1392. godine došao na dvor vojvode Vlatka Vukovića u namjeri da mu pruži medicinsku pomoć. Kneza Pavla Radenovića, je u trošku dubrovačke vlade, liječio hirurg Johanes de Aldoradis iz Pavije. Krajem marta 1395. godine on dolazi u Vrm, a liječenje je potrajalo nekoliko dana. Isti doktor je par dana kasnije otišao na dvor kralja Dabiše, koji je u tom trenutku bio bolestan i trebao je medicinsku pomoć. Johanes de Aldoradis je za ovaj tretman dobio dodatnih 40 dukata.
Vladari koristili privilegije
Bosanska kraljica 1412. godine je tražila doktorsku pomoć iz Dubrovnika. Međutim, doktora Barola Squarcialupi su morali neko vrijeme nagovarati da krene u Bosnu. Ipak, nakon pregovora on se u maju 1412. godine odlučuje krenuti za Bosnu, a na dvoru kraljice ostao je mjesec dana u njenom trošku. Usorske vojvode Vukmir i Vukašin Zlatonosović su se 1413. godine obratili dubrovačkoj vladi da im pošalje jednog doktora, ali da to po mogućnosti budu Bartol Squarcialupi de Plombino ili izvjesni Jakov. Međutim, oni nisu htjeli poći Zlatonosovićima. Iz kasnijih podataka možemo vidjeti da je na dvor usorskih vojvoda došao jedan doktor, te se može zaključiti da je to ipak bio Bartol Squarcialupi i da je na dvoru ostao dva mjeseca. Isti doktor je ponovo na nagovor Vlade iz Dubrovnika došao u Bosnu. Naime, 1424. se razbolio Vukmir Zlatonosović, a zahtjeve za ovog doktora su uputili Sandalj Hranić i Zlatonosovići. Kako Bartol s početka nije htio u Bosnu, dubrovčani su nudili izvjesnog doktora Tomu. Ovi na to nisu pristali te se na dvor Zlatonosovića i vojvode Sandalja zaputio Bartol Squarcialupi. Zapravo iz ovog slučaja možemo da vidimo kako su neki dubrovački doktori nerado išli u Bosnu, ali i da je doktor o kojem trenutno govorimo bio cijenjen i tražen. Kralj Tvrtko II tražio je Bartola 1423. i 1425. godine, ali nemamo tačnih podataka da je on došao kod kralja 1425., jer se navodi samo odluka da će Dubrovnik spremiti doktora za kralja, ne zna se tačno kojeg.
Vojvoda Sandalj Hranić se preko dubrovačkog poslanika Benka Gundulića, u ljeto 1430. godine, žalio na probadanje sa strane i žgaravicu kada jede sir. On je tegobe prenio u pismu dubrovačkim doktorima, a potom su poslali svoje mišljenje o navedenim problemima. Oni su vjerovali da je bolest zbog bubrega i da bi se u njegovoj mokraći trebao nalaziti pijesak. Smatrali su da sir koji jede može biti uzrok kamena u bubregu. Zbog toga ga savjetuju da izbjegava mlijeko i mliječne proizvode, te sve ono što je kiselo, ljuto, zatim usoljeno mesto i ribu kao i variva, te da umjesto crnog pije samo bijelo vino.
Više na Intelektualno.com
