Završetak hidžretske godine kao podsjetnik na kraj života

Približavamo se kraju hidžretske godine i to nas podsjeća na kraj života.

Dužina života ljudi je različita i čovjek tokom svog života prolazi kroz razna iskušenja i nedaće. Bez obzira na teškoću nedaća kroz koje prolazi čovjek mora voditi računa o tome da nikada ne smije priželjkivati smrt. Na to nas upozorava naš Pejgamber, s.a.v.s., u narednom hadisu.

Džabir ibn Abdullah, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Nemojte priželjkivati smrt jer je smrtni čas težak. Od velike sreće je da čovjek dugo poživi i da ga Allah opskrbi pokornošću i pokajanjem.“ (Hadis je hasen i zabilježio ga je Ahmed)

Kada se čovjek nađe u nekoj teškoj situaciji, velikom iskušenju, opakoj bolesti i tome slično treba očuvati prisebnost i shvatiti da nas Gospodar svjetova iskušava tim i želi da ostanemo jaki, čvrsti, ustrajni i dostojanstveni. Trebamo biti svjesni da ćemo za strpljivost u iskušenjima biti višestruko nagrađeni. U takvim situacijama nije dozvoljeno tražiti ili priželjkivati smrt. Ipak, ako čovjek dođe u tešku i nezavidnu situaciju najbolje je da se ponaša onako kako nas savjetuje naš Poslanik, s.a.v.s.

Enes ibn Malik, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Neka niko od vas nipošto ne zaželi smrt zbog nevolje koja ga je pogodila, a ako već mora, onda neka kaže: Allahu, održi me u životu dokle god je život bolji za mene, a usmrti me ako je smrt bolja za mene!“ (Buhari, 5671 i Muslim 2680)

Ponekad čovjek priželjkuje smrt zbog dunjalučke nedaće koja ga je zatekla, pa poželi smrt kako bi požurio da se urahati i riješi te nedaće. Problem je što čovjek uistinu ne zna čemu ide nakon smrti, možda to neće biti rahatluk i rasterećenje, nego, ne daj Bože, nedaća i poteškoća veća od one u kojoj se nalazi. To bi bilo poput onoga koji traži zaštitu od vrućine u blizini vatre.

Prenosi se da je Ibrahim Neha’i zaplakao kada mu se primakao čas smrti i rekao je: “Očekujem meleka smrti (Azraila) a ne znam hoće li me obradovati sa Džennetom ili sa Vatrom.” Ibrahim ibn Edhem je rekao: “Zaista smrt ima težak okus koji ne može podnijeti osim onaj koji se iskreno boji Allaha, a malo je pokornih koji su se za to pripremili.”

Abdullah ibn Omer, r.a. je čuo čovjeka kako priželjkuje smrt pa mu reče: “Nemoj priželjkivati smrt, jer ćeš svakako umrijeti, nego moli Allaha za oprost grijeha i zaštitu.”

Pravi rahatluk i rasterećenje smrću doživljava onaj kome su oprošteni grijesi, jer Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Zaista se urahatio i rasteretio onaj kome su grijesi oprošteni.” S obzirom da čovjek u mnogo situacija ne zna šta je hajr i dobro za njega, bogatstvo ili siromaštvo, u takvim situacijama on će klanjati istiharu-namaz i moliti Allaha da ga uputi onome što je dobro za njega. Međutim, kada su u pitanju stvari koje u svakako dobro za čovjeka, poput upute, oprosta grijeha, milosti, zdravlja, bogobojaznosti, u tim stvarima čovjek bez dileme moli Svemogućeg Allaha za to, jer je to uistinu dobro za njega.

Ponekada se desi da čovjek priželjkuje smrt iz straha od iskušenja za svoju vjeru, pa ako je takva situacija, onda bi bilo dozvoljeno da čovjek moli Allaha, dž.š., da umre. Prenosi se od nekoliko ashaba i poznatih vjernika, da su u ovakvim situacijama molili Allaha da ih uzme sebi. Poznata je i hadiska dova u kojoj se kaže: “Allahu moj, kada budeš htio da ljude staviš na kušnju, onda me uzmi Sebi, bez iskušenja!”

Također je poznato da su pojedini ashabi i dobri vjernici priželjkivali smrt, kada budu u prilici da postanu šehidi, što se dešavalo u nekim bitkama. Čak se spominje da je Muaz ibn Džebel, r.a., molio za sebe i svoju porodicu da umru kao šehidi u kugi koja je zadesila područje Šama.

Nekada neko poželi smrt žudeći svome Gospodaru i želeći susret s Njim i tako nešto je dozvoljeno samo onome ko se nada da su njegova djela dobra i da je Allah njime zadovoljan. Tako se prenosi da je Ebu Derda, r.a., rekao: “Ja želim smrt, žudeći susretu sa svojim Gospodarem.”

Ammar ibn Jasir, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Allahu, ja od Tebe tražim užitak prilikom gledanja u Tvoje časno lice, žudeći susretu s Tobom, bez štete koja bi me pogodila, niti isušenja koje bi me u zabludu odvelo.”

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Neka ne priželjkuje smrt niko osim onoga ko je siguran u dobrotu svoju djela.” Onaj ko je pokoran Allahu, dž.š., i izvršava Njegove naredbe, taj priželjkuje susret sa Allahom i Allah želi susret s njim. To potvrđuje i hadis u kojem stoji: “Kada se ponese dženaza (tabut sa mejjitom) a bude dobra osoba, ona (želeći susret sa svojim Gospodarom) poviče: – Ponesite me, ponesite me! Ali ako bude loša osoba, ona (iz straha) poviče: – Gdje idete sa mnom! Taj njen glas čuje svako stvorenje osim čovjek a kada bi ga čuo čovjek, pao bi u nesvijest.”

Čovjek koji živi u skladu sa Allahovim zakonom, te dugo poživi, to mu samo povećava dobra djela i njemu je život bolji od smrti. Poslanik, s.a.v.s., u jednoj od svojih dova kaže: “Allahu moj, učini moj život povećavanjem svakog dobra, a učini moju smrt rasterećenjem od svakog zla!” (Muslim) Također je Poslanik, s.a.v.s., upitan: “Ko je najbolji od ljudi? Odgovorio je: “Onaj ko dugo poživi a bude činio dobra djela.” Zatim je upitan: “Ko je najgori od ljudi?” Tada je rekao: „Onaj ko dugo poživi a bude radio loša djela.“ (Tirmizi)

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Koji god čovjek umre, pokaje se; ako je bio od onih koji su činili dobra djela, pokaje se što nije više uradio, a ako je bio od onih koji su činili loša djela, pokaje se što se nije bio pokoran svome Stvoritelju.“ (Tirmizi)

Neka nas Dragi Allah učini od onih koji će što više vremena provesti u onim djelima koja će im koristiti i sa kojima će naš Stvoritelj biti zadovoljan.

Piše: dr. Fuad Sedić

preporod.com