Zašto se islam bori protiv nemorala?

Ne bi nas trebalo iznenaditi to što islam strogo zabranjuje nemoralnost i vrijedno radi na njenom potpunom iskorjenjivanju. Najvažnija karakteristika džahilijetskih (neislamskih, neupućenih) društava tokom historije, a što vidimo i danas širom svijeta, jeste popustljivost i odbacivanje svih moralnih i zakonskih zapreka.

Kao rezultat toga, promiskuitet je postao dio lične slobode kojem jedino prkose netolerantni čistunci. Ljudi koji žive u takvim zajednicama obično odustanu, milom ili silom, od svojih ljudskih prava ali ne i od svojih ”životinjskih” sloboda. Oni bi bez predomišljanja ustali protiv svakoga ko se suprostavi njihovom promiskuitetu ili pokuša urediti njihove moralne standarde.

U neupućenim društvima, svi sistemi surađuju da bi uništili moralne prepreke, oslabili prirodne kontrole unutar osobe, predstavili razvrat kao nešto normalno i dozvolili prekomjerni promiskuitet da se širi bez provjera i kontrola. Ovo neizbježno vodi ka slabljenju porodice i društva, ismijavanju prirodnih, zdravih osjećaja kojima se raspuštenost gadi i slavljenju fizičke i psihičke razgolićenosti i svih načina na koji se ona izražava.

Islam pokušava očistiti ljudska osjećanja i društva od svih ovih karakteristika moralne neupućenosti. Ako uporedite poeziju Imrul Kajsa, renomiranog pjesnika predislamske Arabije, pronaći ćete mnoge sličnosti sa poezijom stare Grčke  i Rimskog Carstva. Takođe ćete uočiti mnoge sličnosti sa umjetnostima i književnosti trenutnog Džahilijeta, kako arapskog tako i nearapskog.

Štaviše, ako analiziramo društvene tradicije, poziciju žene i razvrat u svim Džahilijet društvima, drevnim i modernim, očito je da svi vode od iste ideje i prihvataju slične slogane. Takva raspuštenost uvijek vodi uništenju civilizacije i kolapsu nacije u kojoj se proširila. Ovo se desilo drevnoj Grčkoj, Rimskom i Perzijskom Carstvu, koji su se počeli raspadati uprkos svom napretku na polju industrije. Ovo zabrinjava razumne ljude na Zapadu, ali osjećaju da ne mogu učiniti ništa u vezi s ovim pogubnim trendom.

Uprkos činjenici da je potpuna destrukcija društva i civilizacije neizbježna, ljudi Džahilijeta, u svim vremenima i društvima su i dalje nezaustavljivi na putu razvrata. Zaista, oni su spremni žrtvovati sve njihove slobode, živjeti životom robova, samo da bi mogli imati slobodu da zadovoljavaju svoje životinjske porive.

Ovo nije ugađanje niti sloboda, već potpuno robovanje požudama, što čovjeka stavlja na nivo ispod nivoa obične životinje. Životinje slijede svoje prirodne naloge i u određenim sezonama postanu seksualno aktivne. Za razliku od čovjeka, njihova polna funkcija je strogo vezana samo za reprodukciju. Ženka ne prihvata mužjaka osim u sezoni razmnožavanja. Što se tiče mužjaka, ne prilazi ženki osim kada je ona spremna.

Allah dž. š. je podario čovjeku razum da ga koristi i vjeru da kontroliše razum. Ako mu vjera oslabi, postati će slab i pritisnuti će ga nevolje. On u takvoj situaciji ne može kontrolisati svoju želju. Dakle, nemoguće je bez vjere obezbijediti bilo kakve provjere ili očistiti društvo od razvrata. Vjera pored toga mora biti potpomognuta određenim autoritetom koji će kazniti one koji narušavaju granice koje je Bog dž. š. postavio. Na ovaj način, vjera čuva čovjeka od bezdana životinjskih strasti i podiže ga do nivoa poštovanih i čistih Božijih stvorenja.

Ljudi danas žive život koji daje vjeri podređeni položaj. Organi vlasti ne baziraju svoj autoritet na vjeri. Kao rezultat toga, razumni pojedinci u Zapadnim zemljama uzalud pozivaju na uspostavljanje reda i kontrolisanja. Mogli bi sebi uštediti trud, jer niko ne reagira na govor koji nije podržan od strane izvršnog tijela i zastrašujućim kaznama.

Crkva i svećenstvo takođe pokušavaju pomoći u borbi protiv razvrata, ali sve je uzalud. Niko ne reagira na izgubljenu vjeru kojoj fali autoritet da primjeni njene zakone i propise. Ljudska rasa tako lagano napreduje prema bezdanu bez ikakve nade u spas.

Sasvim je izvjesno da će ova civilizacija biti uništena, to potvrđuju prethodna iskustva. Ovo je istina iako današnja civilizacija opstoji na jakim temeljima i ne manjka snagom. Čovjek je najjači od tih temelja, a kada je čovjek uništen ni civilizacija, potpomognuta samo fabrikama i novom robotiziranom proizvodnjom, ne može opstati.

Ako prihvatimo ovu istinu u njenom punom sjaju, tek onda ćemo spoznati vrijednost Islama koji je propisao strogu kaznu za razvrat i nevaljalost s ciljem zaštite čovjeka od sebe samog. Ovo je jedini način da se život gradi na valjanim osnovima.

Trebamo obratiti pažnju na obim zločina koji su počinili sistemi koji surađuju da unište temelje ljudskog života kroz veličanje promiskuiteta i razvrata. Oni im daju dopadljive nazive kao na primjer umjetnost, sloboda i napredak. Svako sredstvo koje doprinosi destrukciji čovjeka je zločin i tako treba biti oslovljavano. Štaviše, na njega trebamo odgovarati korisnim savjetom ali i strogom kaznom. Islam kao religija sa savršeno uređenim sistem upravo ovo radi.

(Preuzeto, sa manjim modifikacijama, iz knjige „U hladu Kur’ana“)

Sejjid Kutb (1906-1966) bio je istaknuti i utjecajan muslimanski intelektualac i pisac. Napisao je brojne knjige o Islamu i njegovim karakteristikama. Jedno od njegovih najvažnijih djela je knjiga U hladu Kur’ana, koja je bila toplo prihvaćena od strane muslimana i ostala jedna od najvažnijih referenci kada se radi o analizi Kur’ana.

Za Akos.bA prevela i obradila: Enisa Šabanović