Zašto niste dužni nikome objašnjavati vaš život?
Živimo naše živote jedni pored drugih i pomalo ih ispreplićemo.
Gledamo stvarnost svako iz svoje perspektive. Hodamo svijetom svako u svojim cipelama. Postavljamo ciljeve svako na svojoj strani. A onda u toj međusobnoj blizini želimo biti još bliži, ući toliko blizu drugoga da ga možemo gotovo dotaknuti, opipati, namirisati tuđi život. A onda kada se približimo još više mislimo da možemo ići i dalje, pa da možemo pametovati, suditi i davati savjete.
Kada se to dogodi počinjemo se pravdati i objašanjavati zašto činimo to što činimo, zašto vjerujemo u to što vjerujemo, zašto volimo toga koga volimo. Ali i onda kada damo sva objašnjenja kao da smo i dalje krivi i kao da s našim izborima nešto nije u redu. Koliko god davali objašnjenja drugi opet neće razumijeti. Neće razumijeti jer jednostavno ne mogu, jer gledaju stvarnost iz svoje perspektive i hodaju u svojim mokasinkama. A možda čak i ne žele.
Čemu onda davati objašnjenja?
Ona su sasvim suvišna. Štoviše ona nemaju ni smisla jer drugi ne polazi iz perspektive da vas razumije. Da on to doista želi, to bi učinio bez objašnjenja, prihvatio bi vas takvima kakvi jeste, bez potrebe da vas identificira nekoj etiketi u njegovoj glavi. Kada drugi sudi onda želi opravdati sebe, pokazati da može biti takav kakav jest, želi dokazati da je s njegovim životom sve u redu, a da s vašim životom to nije.
Zato nemojte nikome davati objašnjenja o svom životu. Tako ćete ostati na razini iznad drugih. Jedini kome polažete račun ste vi sami, svojoj dosljednosti i integirtetu, svojim vrijednostima i načelima. Vaš život je vaša poruka, toga uvijek morate biti svijesni. Ako je drugi želi razumijeti onda će se potruditi razumijeti je. Ako je ne želi razumijeti – neće – i ne trebate mu je objašnjavati.
Trebate samo i dalje ostati svoji, jer samo tako će vas cijeniti i drugi.
Piše: Mario Žuvela
savjetnikuspjeha.com
