Zašto mnogi ljudi ubijaju sami sebe pušenjem cigareta?
Postoji li neko ko nije čuo kako je pušenje štetno, čak smrtonosno? Vjerojatno ne postoji.
Zašto se onda mnogi ipak (samo)ubijaju cigaretom? Nije li posrijedi obična glupost? – razmišljala sam, pred neugodno mnogo godina.
U želji da to i “dokažem”, zabavljala sam se u društvu tražeći od prisutnih da popišu deset najpametnijih ljudi koje znaju, a potom i deset onih koji su kad se dijelila pamet bili na kraju reda, ili su došli prekasno. Zatim je na oba popisa trebalo označiti ljude koji – puše. Redovito bi više pušača bilo na drugom popisu!
“Eksperiment” je, dakle, u prosjeku, potvrđivao pretpostavku. No, bilo je tu vrlo nezgodnih izuzetaka. (Kažu doduše, kako izuzeci potvrđuju pravilo, no u logiku te izreke nisam nikada uspjela prodrijeti: kako nešto što nije pravilo može potvrđivati to isto pravilo? A ne pušim, časna riječ.) Kasnije sam shvatila da su ljudi poznati mazohisti i da čine i mnoge druge stvari kako bi sami sebi naškodili; pušenje je još i profinjena metoda u odnosu na …. (a, ne mislim vas opskrbljivati novim idejama!)
Svako pritom ima svoju samozavaravajuću priču kojom nastoji potcijeniti opasnosti. Uglavnom, rak se događa drugima, podaci o oboljenjima su prenapuhani – ljudi bi ionako umrli (tomu je doista teško naći protuargument), moj je djed pušio od desete godine i doživio stotu… (a i nezdravo se hranio, luđački nervirao na poslu i u prometu, je li?) itd.
Mnogi bi i prestali, no misle kako u sebi nemaju za to dovoljno snage niti nalaze adekvatnu podršku u okolini. Jedan je kolega (koji bi inače bio jedan od tih neugodnih izuzetaka s prvog popisa) htio iznenaditi svoju porodicu i svečano je objavio prestanak pušenja prvog dana godišnjeg odmora. Već nakon par sati sedamnaestgodišnja kćerka mu je rekla: “Tata, daj odi u drugu sobu, popuši dvije cigarete i prestani nas gnjaviti.” Kasnije su se ipak svi lijepo dogovorili kad je pogodno vrijeme da tata započne svoje odvikavanje. Dobro mu ide.
Čovjek u svakom slučaju mora biti motiviran da prekine s pušenjem: odluka mora doći iznutra. Sloboda izbora jedno je od temeljnih ljudskih prava, a kusanje posljedica svakog izbora – nužna obveza koja iz toga proizlazi.
Dokazano je da se djeca pušačica rađaju s manjom porođajnom težinom, a tijekom trudnoće moguće su komplikacije: od krvarenja do smrti fetusa, odnosno novorođenčeta. Ako ne umru, takva djeca, prema rezultatima jedne švedske studije, imaju pedeset posto veće šanse da još u djetinjstvu dobiju rak.
Niz novijih istraživanja na školskoj djeci pokazuje da djeca pušača imaju više problema s pažnjom i s učenjem, imaju slabije ocjene i nižu inteligenciju, smetnje u opažanju i motorici, češće su hiperaktivna i socijalno neprilagođena. Budući da žene koje puše tijekom trudnoće nastavljaju trovati dijete i nakon rođenja, autori ovih istraživanja priznaju da je teško odvojiti utjecaj prenatalnog od utjecaja postnatalnog trovanja.
To je zapravo važno samo utoliko što loptica dodatne odgovornosti pada i u dvorište oca – pušača. No, sve se to može zanemariti. Pa roditelji svom djetetu, naravno, žele sve samo najbolje. Bez obzira na kojem su popisu?
Autor: Dubravka Miljković
Za Akos.ba priredio: Nedim Botić
