Zašto je Muhammedu, a.s., bilo dozvoljeno da ima više od četiri žene i zašto se oženio sa tako mladom h. Aišom?

Tako je Muhammedu, a.s., noćni namaz (lejl-namaz) bio obavezan, a nama nije. Allahovi poslanici se kopaju, na mjestu gdje umru. Zato je Muhammed, a.s., ukopan u sobi svoje supruge h. Aiše. Za razliku od ostalih ljudi, oni nemaju pravo na oporuku i ostavštinu, tačnije sva pokretna i nepokretna imovina koja ostane iza njih, ne pripada njihovim nasljednicima, već se računa sadakom.

Među specifičnostima Allahovih poslanika je i dozvoljenost braka sa više od četiri žene istovremeno. Muhammed, a.s., je imao ukupno jedanaest brakova, ali nisu svi bili istovremeno. U vezi njegovih supruga treba znati, između ostalog, sljedeće činjenice:

– Dok je h. Hatidža bila živa, tj. do 619. godine, Poslanik, a.s., se nije ženio drugim ženama.

– Svih deset brakova koje je Muhammed, a.s., sklopio nakon Hatidžinog preseljenja na ahiret su bili po naredbi Uzvišenog Allaha.

– Sve Poslanikove supruge su prije sklapanja braka sa njim već imale jedan ili dva braka iza sebe, osim h. Aiše. Štaviše, pet supruga je imalo dva braka, po jedan razvod i jednu muževu smrt: Hatidža, Zejneb bint Huzejme, Zejneb bint Džahš, Safijja, Mejmuna.

– Sve Poslanikove supruge, sem h. Aiše i h. Ummu Habibe, su prije sklapanja braka sa njim bile udovice. Udovice su znači bile: Hatidža, Sevda, Hafsa, Zejneb bint Huzejme, Ummu Selema, Zejneb bint Džahš, Džuvejrijja, Safijja, Mejmuna.

Tačno je da je Muhammed, a.s., sklopio brak sa h. Aišom, i to kada je ona postala šerijatski punoljetna. Međutim, niko od tadašnjih neprijatelja islama mu to nije prigovorio, jer je sve donedavno u cijelom svijetu bio običaj da se ljudi žene i udaju vrlo mladi. U nastavku ćemo ukratko prozboriti o sklapanju braka između h. Aiše i Muhammeda, a.s.

Ebu Bekr, r.a., se nadao da će Poslanik, a.s., oženiti njegovom kćerkom h. Aišom, a i Poslanik, a.s., je želio to, kako bi učinio čast svom prijatelju. Štaviše, melek Džibril je došao Poslaniku, a.s., u snu i obavijestio ga o ženidbi. O tome govore i hadiske zbirke. Tako u jednoj verziji stoji: Prenosi se od Aiše da je Džibril došao sa njenim likom u tkanini od zelene svile Vjerovjesniku, s.a.v.s., i kazao: „Ovo je tvoja žena na dunjaluku i ahiretu.“ (Bilježe ga Tirmizi, Bezzar i dr.) U drugoj verziji koju prenosi h. Aiša stoji: Allahov poslanik, a.s., mi je kazao: „Vidio sam te u snu tri noći. Došao je s tobom melek u svili, pa je kazao: „Ovo je tvoja žena.“ Onda je otkrio tvoje lice, kad to bijaše ti, pa sam kazao: „Ako je ta ženidba od Allaha, neka je On sprovede.“ (Bilježe ga Muslim, Bejheki i dr. Sličan hadis bilježe i Buhari, Ahmed i dr.)

Poslanik, a.s., je tako zaprosio h. Aišu u mjesecu ševvalu 3. god. prije Hidžre (maj/jun 619. godine), a oženio se njome u mjesecu ševvalu 1. god. po Hidžri (april/maj 623. godine). Njen mehr je iznosio 500 dirhema (12,5 oka srebra, 1,603 kg srebra, danas preko 20 000 KM). U braku su proveli 9 godina.

Glavni razlozi Poslanikove ženidbe h. Aišom:

1 – Melek Džibril je Poslaniku, a.s., prenio vijest o ženidbi sa h. Aišom od Uzvišenog Allaha, o čemu je već bilo govora.

2 – Aišina inteligencija koja je ukazivala na njen potencijal da, kao Poslanikova žena, bude među ashabima koji će najbolje da prenesu sunnet Poslanika, a.s. (njegova stanja i ono što je on govorio, radio i odobrio), posebno sunnet vezan za njegov privatni život.

3 – Prijateljska ljubav Poslanika, a.s., prema h. Ebu Bekru, kao i želja da mu, kroz ženidbu njegovom kćerkom, oda priznanje za sav njegove hizmet na Allahovom putu.

Na kraju, treba još spomenuti da je po islamu načelno dozvoljeno oženiti više od jedne žene, tačnije biti u braku maksimalno sa četiri žene, pod uslovom pravednog i ravnopravnog tretmana svih supruga. Tako stoji u Kur’anu: Ako se bojite da prema ženama sirotama nećete biti pravedni, onda se ženite onima koje su vam dopuštene, sa po dvije, tri ili četiri. A ako strahujete da nećete biti pravedni onda samo sa jednom… (En-Nisa, 3) Međutim, kod nas ne postoje zakonski uslovi ni za drugi, a kamoli treći i četvrti brak, niti se takav brak može sklopiti u okviru ustanova Islamske zajednice (pred imamom-matičarem), jer je prije zaključenja braka pred imamom neophodno pribaviti dokument o vjenčanju pred matičarem. Kako nije moguće drugoj supruzi osigurati isti zakonski tretman, nije moguće realizirati uvjet braka s drugom ženom, a to je ravnopravan tretman supruga.

Autor: Jusuf Džafić 

Preuzeto sa Islam.ba