Ponovljena praksa je jedan od najosnovnijih principa većine duhovnih i meditativnih puteva. Drugim riječima, ono što najviše praktikujete je ono što ćete postati. Ako imate naviku da budete uporni kad god život ne ide baš najbolje, uzastopno reagujete na kritiku braneći se, insistirajući na tome da budete upravu, dopuštajući da vaše razmišljanje o grudvi snijega reaguje na nevolje, ili da se ponašate kao da je život hitan slučaj, onda će nažalost, vaš život biti odraz ove vrste prakse. Bit ćete frustrirani jer ste na neki način praktikovali da budete frustrirani.
Međutim, isto tako, možete izabrati da u sebi stvorite kvalitete suosjećanja, strpljenja, ljubaznosti, poniznosti i mira – opet kroz ono što praktikujete. Mislim da sa sigurnošću mogu reći da nas praksa čini savršenima. Ima smisla, onda, da budemo pažljivi šta praktikujemo.
To ne znači da ćete cijeli život pretvoriti u jedan veliki projekat u kojem je glavni cilj stalno poboljšavati sebe. Veoma je korisno postati svjestan vlastitih navika, kako unutarnjih tako i vanjskih. Gdje je vaša pažnja? Kako provodite vrijeme? Jeste li njegovali navike koje pomažu vašim ciljevima? Je li ono što kažete da želite da vaš život stoji u skladu s onim što vaš život zapravo znači?
Jednostavno, postavljanjem ovih i drugih važnih pitanja i iskreno odgovaranje na njih pomaže u određivanju koje će vam strategije najviše koristiti. Jeste li uvijek govorili sebi: „Volio bih više vremena provoditi sam,“ ili „Uvijek sam želio naučiti meditirati,“ ali nekako nikada niste pronašli vrijeme? Nažalost, mnogi ljudi troše mnogo više vremena na pranje automobila ili gledanje repriza televizijskih emisija u kojima čak i ne uživaju, nego što nađu vremena za aspekte života koji njeguju njihova srca. Ako se sjetite da ćete postati ono što praktikujete, možete početi birati različite vrste prakse.
Izvor: ”Ne gubite živce zbog malih stvari” – dr. Ričard Karlson
Za Akos.ba s engleskog prevela: Fahreta Vreva
