Zamisli dunjaluk bez smrti
Piše: dr. Mustafa Mahmud / Preveo: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Pokušaj zamisliti ovaj svijet (dunjaluk) bez smrti. Dunjaluk od Adema, alejhi selam, i sva stvorenja koja se množe i nakupljaju na njemu i ne umiru. Ljudi, životinje, insekti, žabe, korov, crvi. Konstatno se gomilaju, neki se penju drugima na ramena i zaklanjaju sunčevu svjetlost, i život se pretvori u nešto nalik gušenju.
Živo biće voli sâmo sebe i voli mali i kratki trenutak u kojem živi, i iz tog razloga mrzi smrt. Ali smrt voli sve trenutke i voli vrijeme, voli budućnost. Zato ljudi padaju iz njenog sita kao piljevina ili prosijano brašno, da bi drugi ljudi, koji su možda bolji od njih, došli na ovaj svijet, i tako se redom smjenjuje generacija za generacijom.
Smrt je montažni proces koji funkcionira u cijeloj egzistencijalnoj vrpci, sjekući je u nekoliko realnih, stvarnih isječaka, i svaki od njih ima ograničen život, ograničen rok trajanja.(Iz knjige: Lagzul-mevt – Tajna smrti)
Preneseno sa saff.ba
