Zagrebačka džamija, nada siromašnih i mjesto solidarnosti tokom ramazana FOTO

ZAGREB  – Vjernici islamske vjeroispovijesti, kojih u Zagrebu i Zagrebačkoj županiji ima oko 40 tisuća, posebno u ramazansko vrijeme  često dolaze u Zagrebačku džamiju koja je mjesto obavljanja molitve ali i susreta i druženja.

Na bajram-namaz u džamiju svake godine dođe veliki broj vjernika, tako ih je se do sad znalo okupiti i do dvije i pol tisuće, piše Anadolu Agency (AA).

Mjesto susreta zagrebačkih džematlija je restoran koji se nalazi u sklopu džamije i koji ima veliku terasu s pogledom na zelena polja i šumarke. Nakon akšam namaza do teravije upravo je terasa mjesto susreta i druženja koja potraju, naročito vikendom, kad su ljudi bez poslovnih obveza, sve do vremena sehura, objeda uoči posta.

Radno vrijeme restorana je prilagođeno mjesecu ramazanu, tako da rade od 21 do dva ujutro. U prizemlju džamije smješten je omladinski klub u kojem se posebno druže mladi okupljajući se prije i poslije teravih-namaza.

Džematlije u svetom mjesecu uplaćuju novac kako bi omogućili besplatan iftar za one koji su jako siromašni i koji sebi dobar obrok nakon ramazanskog posta teško mogu priuštiti. Broj iftara ovisi o broju ljudi, ali dostupno je 40 do 60 obroka za one koji su u potrebi. Tri dječaka iz Afganistana došla su iz zagrebačkog azila na besplatan iftar. Najstarijem je 17, a najmlađem 10 godina. U svojoj zemlji prošli su neugodna iskustva, a najstariji je bio skoro nasmrt ranjen. U strahu za porodice koje su im ostale u toj zemlji, ne žele se ni slikati niti razgovarati s novinarima. Njihov iftar začinjen je suzama koje mnogi na zapadu, koji nisu osjetili gorčinu rata, ne razumiju, ali molitva i besplatna hrana u znak pažnje od zagrebačke vjerničke zajednice barem malo im vraća nadu i vjeru u bolji život.

Kako teravih namaz počinje u 23 sata, klanja se samo osam rekijata kako bi se oni koji su došli u džamiju javnim prijevozom, a koji redovito vozi do 23 sata i 30 minuta, mogli lakše vratiti kućama. Grad Zagreb omogućio je besplatan autobus do džamije i natrag za sve vjernike s područja Petruševca, mjesta izvan grada, koji klanjaju teravih-namaz.

Arslan Muslić je član odbora Islamske zajednice koja broji sedam hiljada članova. Prije akšama pojeo je nekoliko datulja i popio čašu limunade, nakon toga otišao na molitvu, a poslije s prijateljem iftario u restoranu. Arslan je umirovljenik koji je dežurni ispred odbora u nadzoru džamije i ljudi koji se u njoj nalaze. Arslan je jako zadovoljan statusom i slobodama koje Bošnjaci i Islamska zajednica uživaju u Hrvatskoj. Kaže kako je Hrvatska po pitanju prava manjina jako napredna i da se to vidi i po samoj građevini džamije:

„Nije kao Istanbul, ali mi smo zadovoljni uvjetima i kako nas država doživljava. Prema manjinama je Hrvatska jako napredna. Jedna od najnaprednijih zemalja, mislim da smo mi.“

Rasim Alispahić radi u knjižari u auli džamije već desetak godina, a u Zagreb je iz BIH doselio 1968. godine. Njegova supruga uoči ramazana, kaže, uvijek „zamijesi halvu da kuća miriše, a za bajram uvijek bude baklava“ i ostala tradicionalna jela.

Rasim nije zadovoljan zaradom koju ima prodajući knjige vjerskog sadržaja, tespihe, sokove i slatkiše, ali kaže da su prevagnuli namazi koje obavlja, koji su mu ovdje blizu. Kako putuje javnim prijevozom, na teraviji ostaje samo ako naiđe netko od njegovih susjeda koji žive na zapadnom dijelu grada, udaljenom gotovo 15 kilometara od džamije na zagrebačkom Borovju. Alispahić kaže kako bi davno bio preselio u svoju rodnu Bosnu da mu nije djece i unučadi. U Zagrebu je jako skup život, kaže Rasim, i dodaje da je teško u zagrebačkoj sredini odgojiti djecu da žive duh islama, a i njima samima je teško jer većina često, htjeli to ili ne, nesvjesno diktira običaje i navike.

„Mislim da sredina puno znači, jer samo čvrsti mogu ostati“, kaže Rasim. Ispred njegove male knjižare u auli, na bajram bude toliko vjernika da sve bude puno, pa se klanja i na prolazu ispred njegova dućana i u velikoj dvorani, posvuda. I on zna nekad samo preskočiti pult i klanjati ispred radnog mjesta. Kaže da ima dosta ljudi koji u džamiju dolaze samo na bajram, dok drugi dolaze redovito.

Osvijetljena džamija i minaret izdaleka dominiraju zagrebačkim naseljem Borovje, svjedočeći pod ljetnom,gradskom mjesečinom da je ovaj mjesec muslimanima od posebnog značaja.

Mjesec ramazan muslimani provode u postu od zore do zalaska sunca. To je mjesec Božije milosti, mjesec kada ljudi posebnu pažnju posvećuju rodbini, komšijama, a posebno siromašnim i nemoćnim sugrađanima.

Anadolija