Za tvojim zagrljajem, majko……
Punila se džamija Gornjeg Polja. Na šerefi u četiri safa žena do žene se zbila. Pred sami ezan je ušla, ona koja nas je sve okupila. Stavila je ruku tamo gdje se otkucaji srca najbolje čuju i poselamila prisutne. Tiho je prišla mjestu gdje će klanjati, sasvim tiho kakva je i inače. Tišinu svečanog trenutka parali su samo otrgnuti prigušeni plačljivi uzdasi. Buduća hadžinica , obučena u crni džilbab s crvenim ružama smireno je čekala ezan za podne namaz.
ALLAHU EKBER, ALLAHU EKBER……
Nakon sklanjanog namaza i hatma dove proučila se i ikrar dova za hairli put našoj hadžinici i njenom mužu budućem hadžiji. Žene na šerefi su ustale i spontano stale u red da zažele sretan put i od srca zagrle sretnu ženu.
Kako mi moja težina ne dozvoljava da dugo stojim odmakla sam se u stranu i našla stolicu na koju bih malo sjela, tek da odmorim dok se red za čestitanje smanji.
Posmatrala sam zagrljaje, bili su to iskreni, prijateljski, sestrinski, komšijski, rodbinski…..Svaki zagrljaj nosio je sa sobom i molbu Stvoritelju da sretna žena hairli proputuje, da joj trud bude u dobra dijela upisan.
Zagrljaji, zagrljaji, stisak ruke, obrisana suza….Prvi put sam vidjela da sto žena u istom momentu plaču od sreće. Prvi put sto žena i milion suza u ime Stvoritelja, u jednoj džamiji u Gornjem Polju, a sve pred mojim očima. A onda je jedan zagrljaj bio najjači, najsilovitiji i najduži. “Je li joj ovo majka?” pitala sam, a odmah sam znala da jeste, čak i da mi niko ne kaže. Takve zagrljaje samo majke znaju napraviti.Sretna žena je glasno plakala, a druga još sretnija, njena majka je glasno grlila svoju kćer. Svu količinu ponosa i ljubavi sve prisutne hanume su posmatrale ne skidajući pogled. Ponos i ljubav jedne kćerke, radost i ljubav njene majke tu na šerefi džamije u Gornjem Polju isijavale su erupcije emocija.
Ja sam još dugo sjedila na stolici, šal je već bio mokar od suza. Mene nikad niko neće ovako zagrliti. Ja nikoga neću ovako počastiti svojim djelom kao sretna žena svoju majku. Odjednom je život letio ispred očiju, pitala sam se koliko sam puta svoju majku učinila ovako sretnom. Naravno da nisam znala odgovor, ali sam sigurno znala da je i mene moja majka ovako grlila. Majčini se zagrljaji među milionima poznaju. Dođe red i na mene da priđem sretnoj ženi. Zagrlih je i osjetih na njoj još one topline od majčinog zagrljaja. Suze stadoše.
Hvala ti sretna ženo, hvala i tvojoj majci i onom zagrljaju koji je jači od svih vulkana svijeta zajedno…. hairli ti put i hairli ti nijet , ti i jesi sretna žena .
DiNa A.
Akos.bA
