Voljena moja, reci babi svom da ćeš biti moja

Selam, voljena moja.

Ne želeći da svaki put od mene dobiješ poruku putem Vibera, Facebooka, odlučio sam ti napisati pismo.

Znam da se smiješ sad, i kao da gledam kako govoriš: “Baš kao u onaj vakat!ˮ

Ljubavi, pišem ti iz Kelna, dok gledam Rajnu kako teče. Život ovdje ti je kao kinder jaje. Naizgled, simpatično, lijepo, slatko, lahko… ali unutra prazno i, bude nekad neki poklon koji ne ispunjava tu prazninu i ne vrijedi puno. Znaš, volio bih da radim u Bosni. Da radim osam sati, pa da dođem s posla kući na ručak, a vani vrijeme lijepo, pa mi na avliji ručamo. Ručamo onu istu pitu krompirušu koju si pravila jednom kad sam ja bio. Ali, voljena moja, biće i to, ako Bog da. Nisam imao štelu da nađem posao u Bosni, pa da nam napravim malu kućicu, avliju, šadrvan.

Avliju sam ostavio u Bosni, tebe da je čuvaš i održavaš, i usput da planiraš gdje će koji prozor biti. U tuđoj zemlji po nafaku, da bih u svojoj sretan bio, da bih svoje ‘skromne snove’ ostvario. Zahvalan Bogu na svemu, što mi je podario. Hvala Mu što nas je spojio. Znaš, ne želim da ovdje ostajem, tuđina je to. Jednom stranac – uvijek stranac.

Ne može stranac biti Bosanac čija je zemlja Bosna jaka, lijepa, taman, endemska. Voljena moja, reci babi svom da ćeš biti moja. Da se ne brine, čuvat ću te ja. Još koji mjesec u tuđini i vratit ću se. Vratiti ću se Bosni. Vratit ću se majci. Vratit ću se tebi. Da budem iskren, vratit ću se sebi.

P.S. A, kad se vratim, ženit’ ću te ja!

“Želja” Semir Krnjić

Akos.ba