Vodič za babe – kako preživjeti prvi mjesec sa bebom?
Moram da priznam da nisam znala šta da očekujem. Iako smo dugo zajedno i dobro se znamo, dolazak novog člana u porodicu je nešto o čemu smo samo slušali “strašne” mitove i legende. Od nespavanja, preko toksično smrdljivih pelena, grčeva, pa do neprekidnog plača. Na sve smo bili spremni. Ili nismo?
Nekoliko dana pred porođaj je došao i rekao mi da se prijavio za Školu za tata-mate. Bila sam oduševljena i dirnuta time što je preuzeo inicijativu, poželio da se informiše. Njegovo iskustvo iz školice je fenomenalno i ovim putem želim da ih pohvalim i preporučim svim budućim očevima. U trenucima kada sam se lomila između nekih odluka, naš babo je imao odgovor, spreman i razložan.
Kako otac može da učestvuje u odgajanju svoje bebe?
Očevi su oslonac u kritičnim situacijama. Kada sam mislila da se sve raspada, da se ja raspadam – On je bio taj koji stvari nekako magično povezao i učinio podnošljivim, čak divnim. Njih ne “drmaju” hormoni, oni ne razumeju našu potrebu da se isplačemo od sreće što je beba konačno odspavala tri sata u cugu. Ali i njima je nova situacija izazov i avantura. Neki se snađu bolje, neki najbolje, a evo nekoliko osnovnih pravila za prve dane.
Najbolje što babe može da učini u tim prvim mjesecima je – da pomogne mami. To će biti sasvim dovoljna, zapravo idealna pomoć. Naravno, u to ulazi i pomoć oko same bebe (presvlačenje, kupanje, i slično), ali to se valjda podrazumjeva. Važno je, međutim, da uvidite da neke stvari jedno vrijeme neće funkcionisati onako kako ste navikli.
Iako je to malo novo biće vaš život ispunilo ljubavlju, za mamu biti sama kod kuće sa bebom nije ni malo lahak zadatak. Svima nama u toku dana se javi želja za bar još jednim parom ruku, ili rezervnom glavom, koja bi mogla da odrijema desetak minuta umjesto nas. Zbog toga, ma koliko da ste umorni kada dođete s posla (a vjerujem da jeste) – pravite se da niste. Poslijednje što treba jednoj mami koja je cjeli dan provela dubeći na glavi nad svojom bebom je da sluša o tome kako ste i vi umorni. Najmanje što možete da učinite je da nabacite smJešak i veselo saslušate šta je novo vaš mali mezimac danas uradio.
Ne očekujte ručak ili večeru. Ukoliko imate dovoljno sreće da pojedete nešto kuhano tog dana – budite zahvalni. Ukoliko ne – ništa ne pitajte, namažite tu paštetu iz frižidera i uživajte u njoj! Biće trenutaka kada će vaša draga moći da balansira između uloge majke i uloge domaćice. Prvi mjeseci nakon porođaja prosto nisu to vrijeme.
Pomozite oko dojenja. Ne morate da znate apsolutno ništa o dojenju da biste bili velika pomoć. Omogućite njoj i bebi mir i tišinu, pomoć u vidu donošenja vode ili hrane. I budite beskonačno optimistični i sigurni u to da će sve biti u redu. Ili se bar trudite da tako izgledate. Hraniti bebu nije ni malo lahak zadatak. Malo podrške će mnogo značiti nesigurnoj i uplašenoj mami.
Budite smireni i razumni, jer ćete vjerovatno biti jedini u kući sa ovim osobinama. Mami je potrebno vrijeme da se navikne na novu situaciju, činjenicu da ima malog “krpelja” koji joj danonoćno visi na grudima, umor, strah i sve što ide uz divnu i najlepšu ulogu na svetu. Sjećam se svog paradiranja kroz kuću u spavaćici – nisam znala da l’ sam pošla, da l’ sam došla. Umjela sam da se zbunim, uplašim, iznerviram i rastužim u roku od sat vremena. Da moj dragi muž nije bio pribran i smiren, ko zna kako bih podnjela tu naglu promjenu svega meni znanog.
I na kraju, ukoliko mama to zaboravi – podsjetite je da uspori, zastanite i zajedno uživajte u novoj ulozi. Vrlo brzo ćete se ovog perioda sjećati kao haotičnog, ali divnog i jedinstvenog.
carapice.wordpress.com
