Vjernici pronalaze istinski rahatluk i smirenost u džamiji i porodici

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Allah, dž.š., objavio je u Kur’anu: ”O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od Vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah zapovijedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti.” (Et-Tahrim, 6.)

Enes ibn Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Allah će svakog pastira, svakog čovjeka kome je nešto bilo povjereno na čuvanje pitati za taj emanet, je li ga sačuvao ili ga je izdao i upropastio. I pitat će svakog čovjeka za njegovu porodicu.” (En-Nesai, Ibn Hibban)

Zašto islam posvećuje toliku pažnju porodici?

Islam posvećuje iznimno veliku pažnju porodici zato što su naša djeca, tj. naša porodica, veliki emanet i kad se taj emanet izda, onda su posljedice po porodicu i po društvo katastrofalne. Stoga, ako odbranimo i sačuvamo porodicu, prije svega duhovno i moralno, odbranit ćemo državu i sve druge društvene vrijednosti.

Zatim, ako čovjek ne pronađe sreću, rahatluk, psihički i fizički odmor, sigurnost i harmoniju u svojoj porodici, gdje će ih drugo naći?

Musliman i muslimanka istinski rahatluk i smirenost pronalaze u dvije kuće: u Allahovoj kući, u džamiji, i u svojoj kući, odnosno u svojoj porodici.

Ako muslimani ne pronalaze sugurnost, sreću i rahatluk u džamijama sa svojom braćom, onda je to znak da nešto nije u redu sa njihovim imanom i bratskim vezama, a ako ne pronalaze rahatluk i smiraj u svojim porodicama, to je znak da je porodica u krizi i da se urušava.

Jer, sa kakvim god izazovima i problemima se susrećeš van kuće, koliko god se fizički i psihički umoriš, kad znaš da imaš svoju porodicu, ti zaboraviš na sav umor i brige.

Kad znaš da se s posla vraćaš svojoj porodici i djeci koji te nestrpljivo očekuju, koji te vole, koji se međusobno vole, kad znaš da imaš ženu koja je moralna, čestita i brižna supruga i majka, ne pada ti teško sav umor i odsustvo od kuće, jer si porodicu ostavio u sigurnim rukama.

Svaki član takve porodice, svejedno bio učenik, student ili radnik, jedva čeka da se vrati svojoj kući i svojoj porodici, jer ništa ne može zamijenti takav dom i takvu porodicu.

To je porodica u kojoj je babo, ako je istinski vjernik, ako je bogobojazan, najveći autoritet i uz njega se djeca osjećaju sigurno i zaštićeno, dok je žena, tj. majka, u takvoj porodici poput kraljice u svom kraljevstvu. Njen položaj i pozicija su veliki i nezamjenjivi, i nema dobro odgojenih ljudi, istinskih lidera i pravih boraca, naučnika i velikana bez dobrih majki, koje ih rađaju i odgajaju na principima islama.

To je porodica u kojoj su odnosi među supružnicima zasnovani na snažnoj vezi ljubavi, vjere, povjerenja, uvažavanja, međusobnog savjetovanja i pomaganja. U takvoj porodici muž i žena ne raspravljaju o tome šta je muž dužan prema ženi i žena prema mužu, a šta nije – o čemu se danas, nažalost, često raspravlja i polemizira -, već u takvoj porodici muž i žena izmišljaju sebi obaveze i dužnosti da bi sačuvali svoj brak, svoju porodicu, tu oazu mira i sigurnosti.

A da bi porodica zaista postala oaza mira i sigurnosti i da bismo uspjeli spasiti porodicu i sačuvati našu djecu od devijacija, odgojiti ih kao istinske ličnosti koje će biti svjesne veličine svoje uloge u životu, porodica mora biti izgrađena na bogobojaznosti i Allahovom zadovoljstvu, kao što se navodi u 109. ajetu sure Et-Tevba: ”Da li je bolji onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na strahu od Allaha i u želji da Mu se umili – ili onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na rub podlokane obale koja se nagnula, da se zajedno s njim u vatru džehennemsku sruši? – A Allah neće ukazati na Pravi put narodu koji sâm sebi nepravdu čini.” (Et-Tevba, 109.)

Sreća je povezana sa pokornošću Allahu i ne može se postići bez toga. Stoga, naše porodice moraju odisati pokornošću Allahu, klanjanjem namaza u njima, učenjem Kur’ana, zikrom i redovnim razgovorom sa našom djecom.

Razgovorom koji će još više zbližiti srca članova porodice, koji će biti mehlem za dušu, koji će ih podstaknuti na dobra djela, čuvanje morala, radinost, učenje i čvrsto koračanje stazom islama, stazom dobra i dobročinstva.

Mnoge naše porodice su razorene iznutra, čak i ako se spolja čini da su njeni članovi dio jedne porodice jer žive pod istim krovom. Međutim, problem je u tome što svaki član porodice živi u svom svijetu, svako od njih ima svoje brige i probleme koje sa njim ne dijele ostali članovi porodice i ne osjećaju obavezu jedni prema drugima.

Štaviše, česta je pojava da naše kćeri i sinove bolje poznaju njihove školske kolege i kolegice nego roditelji, jer roditelji propuštaju da odvoje vrijeme za svoju djecu, da razgovaraju s njima i vode konstruktivan dijalog o svemu što je vezano za život djece, njihovo odrastanje, dileme, sumnje, stremljenja, osjećanja, nade, poteškoće, školovanje, brak, posao, itd., pa onda djeca svoje tajne i svoje brige i probleme iznose svojim prijateljima nadajući se da će im oni pomoći da ih riješe.

I uglavnom se takvi roditelji pravdaju riječima: ”Djeci ništa ne fali, jedu najbolju hranu, kupujemo im najkvalitetniju odjeću i obuću, najbolji školski pribor, mobitele i sl.”

Jadnici ne znaju da savremeni tehnološki izumi, aparati i mašine ne mogu zamijeniti roditelje i roditeljski odgoj, i da se roditeljska ljubav, toplina i harmonija porodičnog života, ne mogu kupiti novcem. Majčin i očev topli zagrljaj i iskazivanje ljubavi i brige za dijete, vrjedniji su od cijeloga svijeta.

Sačuvaj svoju porodicu od grijeha u kući, Allah će ih sačuvati izvan kuće

Ono što danas posebno brine svakog muslimana i muslimanku jeste kako sačuvati porodicu u savremenom svijetu u kojem se sve čini da se potkopaju temelji muslimanske porodice i da se ona uruši.

Nećemo pogriješiti ako kažemo da je kućni odgoj na principima islama i uspostavljanje harmonije u porodici najbolja garancija i zaštita od svih vanjskih izazova s kojima se suočavaju naša djeca.

Jer, ako lijepo odgojiš svoju djecu, ako sačuvaš sebe i svoju porodicu od grijeha unutar kuće, znaj da će ti ih Allah sačuvati od grijeha i stranputice izvan kuće.

Izazovi jesu veliki, ali čista vjernička duša tvoje kćerke i tvoga sina prepoznaje šejtanski zov, zov lošeg društva, zov grijeha i nemorala, i ne odaziva se na takav zov ma koliko bio primamljiv. Ono što vjernika i vjernicu drži na stazi morala, poštenja i čestitosti, jeste upravo iskreno vjerovanje u Allaha, vjerovanje u Ahiret i u susret sa Allahom, dželle šanuhu, na Sudnjem danu.

Zato kažemo da je odgoj na ispravnoj akidi i islamskom ahlaku najbitnija stvar u našem životu, kako za nas i naše porodice, tako i za druge ljude, jer mi svojim ahlakom i ponašanjem utječemo na ljude, a ne našim namazom i drugim ibadetima.

Mnoštvo je primjera koji potvrđuju ovu tvrdnju, a mi ćemo spomenuti primjer jedne muslimanske djevojke koja je ispričala sljedeće: ”Kada me je profesor na jednom američkom univerzitetu pitao za moj hidžab, koji je u njegovim očima ličio na hidžab Isaove, alejhi selam, majke Merjem (Marije), ja sam iskoristila priliku i govorila mu o značenju čednosti i moralnosti u islamu, nakon čega mi je rekao: ‘Vi muslimani ste previsoko da bismo vas mogli dostići.”’

Zato budimo ponosni sa svojom vjerom, jer naše stanje i stanje u našim porodicama i društvu općenito neće se promijeniti nabolje, niti ćemo osjetiti istinsku sreću u životu, osim s generacijama koje žive islam.

Najveće stradalništvo je izgubiti sebe i svoje porodice na Sudnjem danu

Na koncu, musliman i muslimanka su posvećeni odgoju djece i brizi za očuvanjem porodice jer čvrsto vjeruju u Ahiret i obračun na Sudnjem danu, odnosno polaganje ispita za emanete koji su nam povjereni, a jedan od tih emaneta su upravo naša djeca, odnosno naša porodica.

I kako god ne dozvoljavaju da izgube svoju djecu i svoju porodicu na dunjaluku, vjernicima je još više stalo da ne izgube svoje porodice na Ahiretu, jer je to, zaista, najveći gubitak i stradalništvo, kao što se navodi u ajetu: ”Reci: ‘Stradat će, uistinu, oni koji na Sudnjem danu izgube i sebe i porodice svoje. Eto, to je pravo stradanje!” (Ez-Zumer, 15.)

Umjesto toga, musliman i muslimanka se nadaju i stalno upućuju dove Allahu da ih spoji sa njihovom djecom i roditeljima u Džennetu.

I ono što će upotpuniti sreću i radost vjernicima u Džennetu, jeste to što će im se pridružiti njihova djeca i njihovi potomci u Džennetu, kao što je Uzvišeni Allah rekao: ”Onima koji su vjerovali i za kojima su se djeca njihova u vjerovanju povela priključit ćemo djecu njihovu, a djela njihova nećemo nimalo umanjiti – svaki čovjek je odgovoran za ono što sâm čini.” (Et-Tur, 21.)

Ibn Ebi Hatim bilježi predaju od Abdullaha ibn Abbasa u kojoj je rekao: ”Allah će djecu vjernika spojiti s njihovim roditeljima makar njihova djeca bila na nižem stepenu u Džennetu, da bi im upotpunio radost.”

Molimo Allaha da naša srca učvrsti u Njegovoj vjeri, da nas i našu djecu, i naše porodice, poživi u islamu i imanu, i da nas usmrti u islamu i imanu, da nam oprosti grijehe i da nas zajedno sa našim najmilijima uvede u Džennet Firdevs. Amin!