Vedad Ibišević i  Emir Sulejmanović – najbolji u inat genocidu

Ratne strahote u Podrinju nisu mimoišle nikoga, a posebno je frapantna činjenica da je agresor putem genocida želio da sa lica zemlje izbriše i one najmlađe, koji su svoj život tek počinjali. Osim nesretnih Srebreničana, veliki je broj onih Bošnjaka sa područja ostalih gradova Podrinja koji su svoje živote izgubili u Srebrenici. Razlog tome je činjenica da je Srebrenica trebala biti sigurna zona za sve one ugrožene Bošnjake Podrinja. Zbog toga je mnogo onih koji su svoje živote izgubili tokom sistematski osmišljenog genocida u Srebrenici, a rođeni su u okolnim mjestima. Mali je broj onih koji su se uspjeli spasiti od barbarskih napada svojih komšija, a jedan od onih koji su imali sreću doći do slobodne teritorije pod kontrolom Armije Republike Bosne i Hercegovine bio je jedan od naših najboljih fubalera Vedad Ibišević.

Od Vlasenice do Sjedinjenih Američkih Država

Strijelac historijskog gola za Bosnu i Hercegovinu na njenom premijernom nastupu u okviru World Cupa 2014. u Brazilu bio je Vedad Ibišević, momak rođen 1984. godine u Vlasenici. Kao i svaki dječak provodio je slobodno vrijeme igrajući se sa svojim vršnjacima dok ratne strahote nisu zahvatile ovaj mali gradić u istočnoj Bosni. Nakon što je počela agresija na našu domovinu Vedadovo bezbrižno djetinjstvo bilo je prekinuto, oko 3.000 nesrba sa područja opštine Vlasenica i okoline bilo je zarobljeno u raznim logorima, a osim što su zatvarani u logore mnogi Bošnjaci su i ubijani, takva sudbina je nažalost zadesila i djeda Vedada Ibiševića. Uslijed sve većeg ludila i ubijanja bez obzira na uzrast ili spol, Vedadova majka bojala se za živote svoje djece pa je Vedada i njegovu sestru na vrijeme sakrila od naleta četničkih zločinaca. Nakon ove situacije porodica Ibišević se trudila da na sve načine dođe do slobodne teritorije koja je tada bila u udaljenoj Tuzli, a nakon dugog i iscrpnog puta uspjeli su doći u Tuzlu, gdje su se Ibiševići zadržali do kraja rata. Vedad je kao mali dječak pokazivao fudbalski talenat pa je zbog toga na sebe privukao pažnju lokalnog kluba Zmaja od Bosne iz Tuzle, koji je bio i prva stepenica u njegovoj bogatoj karijeri. Nakon što su se ispunili određeni uslovi porodica Ibišević se odselila u Sjedinjene Američke Države odakle je Vedad krenuo u profesionalne fudbalske vode, nakon čega se okušao u mnogim evropskim klubovima. Nakon sve boljih partija koje je pružao igrajući u svojim klubovima skrenuo je pažnju na sebe, te je tako ubrzo počeo igrati za najbolju fudbalsku selekciju Bosne i Hercegovine za koju ponosno igra već godinama.

Emir Sulejmanović talentovani Srebreničanin rođen u nehumanim uslovima

Još jedan vrhunskih sportista imao je sreću da preživi genocid u Srebrenici. Nakon pada „sigurne zone“ Srebrenice, Emirova majka je bila već u devetom mjesecu trudnoće, ali ni to nije spriječilo zločince da je progone. Naime, Emirova majka bila je primorana bježati kako bi spasila svoj život, a Emirov otac tada je bio  u logoru. U čitavom tom haotičnom stanju radio se mali Emir u nekoj od šuma u blizini Srebrenice, samo dva dana poslije pada ovog grada. Nakon što su uspjeli doći do sigurne zone ubrzo su otišli iz Bosne i Hercegovine, te novi život započeli u dalekoj Finskoj. Emirov otac im se tek naknadno priključio. Porodica Sulejmanović doživjela je još jedno veliko iskušenje nakon što je na bolji svijet preselila Emirova majka, kada mu je bilo svega pet godina. Ovaj događaj iako je mnogo uzdrmao porodicu Sulejmanović, nije spriječio mladog Srebreničana da postane fantastičan košarkaš, te tako dođe do dresa španske Barcelone.

Dvadeset dvije godine poslije…

Iako je genocid ostavio ogromne posljedice na sve stanovnike Podrinja tako i na porodice Ibišević i Sulejmanović, ova dvojica vrhunskih sportista svojim pozitivnim inatom kakav samo mogu imati ljudi koji dolaze iz Bosne pokazali su da uprkos genocidu i svim strahotama i dalje postoje. Bore se za svoju reprezentaciju Bosnu i Hercegovinu, predstavljaju svoj narod u najboljem svjetlu širom svijeta, a sve to bez trunke želje za osvetom zbog svega onoga što su njihove porodice preživjele. Vedad Ibišević, već na zalasku karijere iza sebe ima fantastičnu biografiju, a mladi Emir Sulejmanović je na veoma dobrom putu  da sustigne sve ono što je Vedad učinio tokom svoje igračke karijere. Ova dvojica patriota dokaz su svakako da mračna ideologija koja je u konačnici proizvela strašni genocid sa preko 8.000 žrtava nije pobijedila i da nikada neće pobijediti.

Za Akos.ba piše: Admir Lisica