Uyghuri prislilnim radom “oblače” Evropljane

Velike robne marke, uključujući Zaru i H&M, izložene su “visokom riziku” nabavke materijala – posebno pamuka – iz prisilnog rada, zbog njihove povezanosti s četiri velike kineske kompanije povezane s državnim programima koji zahtijevaju rad Ujgura zatočenih u logorima, izvjetili su Uyghura Rights Monitor, Sveučilište Sheffield Hallam i Ujgurski centar za demokraciju i ljudska prava.

Globalni brendovi su se posljednjih mjeseci našli na meti kritika zbog svojih veza sa Xinjiangom, a mnogi su pokrenuli reviziju poslovanja kako bi osigurali da u njihovim opskrbnim lancima nema prisilnog rada. Zarina matična kompanija rekla je Guardianu da nije nabavila materijal iz prisilnog rada, dok je H&M rekao da je “došao daleko” u transparentnijem pregledu svog opskrbnog lanca.

Izvještaj je dokaz da je “ropstvo i dalje rašireno unutar globalne ekonomije”, rekao je ujgurski advokat za ljudska prava Rayhan Asat za Semafor. Za razliku od SAD-a, gdje je Ujgurski zakon o sprječavanju prisilnog rada spriječio uvoz više od 500 milijuna dolara robe u zemlju ove godine, Evropska unija nema takav zakon. Asat je rekao da trgovinska razmatranja igraju “značajnu ulogu” u tome zašto je EU odlučila ne poduzimati slične mjere protiv Kine, ali da je time stvorila situaciju u kojoj korporacije “mogu tražiti prostor za iskorištavanje robovskog rada”.

Kina ulaže velika sredstva u trgovačku infrastrukturu Xinjianga unatoč osudi prisilnog rada u cijelom svijetu. Najduži tunel za autocestu na svijetu, koji je trenutno u izgradnji, skratit će vrijeme putovanja između sjevera i juga regije i omogućiti buduće željezničke veze sa zemljama središnje Azije, poput Kirgistana i Uzbekistana. Peking je u velikoj mjeri zaobišao zapadne sankcije uvedene zbog navodnih zlouporaba Ujgura, a vanjska trgovina Xinjianga dosegla je rekordnu razinu od 40,5 milijardi dolara u prvih 10 mjeseci ove godine, prema podacima carine Urumqija. Stručnjaci su zabrinuti da će pretvaranje Xinjianga u trgovačko središte samo pogoršati stvari. U izgradnji tunela, kakve garancije ljudi imaju da Peking “neće proširiti svoju sveopću upotrebu ujgurskog prisilnog rada?”, pita bivši direktor Human Rights Watcha Kenneth Roth.

Čak i dok kompanije pooštravaju nadzor nad proizvodnjom u Xinjiangu, nema garancija da su njihovi opskrbni lanci slobodni od prisilnog rada, upozoravaju aktivisti. Volkswagenova revizija svoje tvornice u Xinjiangu ove godine nije pronašla rezultate prisilnog rada, ali su rukovoditelji priznali da su dužnosnici “samo provjeravali radne uvjete zaposlenika u samoj tvornici”, izvještava njemački list Die Zeit. Kompanije koje imaju proizvodne pogone u samom Xinjiangu je “veliki simbol za kinesku vladu” jer pojačava njihovu propagandu da “one donose prosperitet” u regiju u kojoj se ljudi aktivno suočavaju s “genocidom”, rekao je aktivist ranije ove godine za Politico.(stav.ba)

akos.ba