Uspjeh i optimizam
Kao vjernici smo dužni biti snažni i hrabri, pokazati svima onima koji nude očaj i beznađe da nećemo na to pristati. Nastavit ćemo ispisivati svoje najljepše životne stranice u svakome danu koji slijedi. Uz vjeru u Allaha, preko ustrajnosti i truda, kročit ćemo putem uspjeha i bodriti druge na tom putu. Molimo Uzvišenog Allaha da nam pomogne i bude uz nas i da nas učini uspješnima i na dunjaluku i na ahiretu!
Hatib: Muamer-ef. Škrijelj
Sva hvala i zahvala pripadaju Allahu, Stvoritelju svih svjetova, Onome Koji je stvorio smrt i život kako bi iskušao ko će od nas što više dobrih djela činiti. Neka su spas i mir na posljednjeg Božijeg poslanika Muhammeda, na njegovu časnu porodicu, na ashabe i na sve one koji ih budu slijedili u dobru sve do Sudnjega dana.
Svjedoci smo realnosti u kojoj se sve manje čuju riječi: uspjeh, optimizam, sreća, radost, kao odrednice koje ulijevaju snagu u srcima vjernika i gaje nadu u ljepšu budućnost našeg društva. Veliki broj ljudi smatra da je među nama prisutno sve ono što je suprotno navedenim riječima i da je u naša srca nemoguće uliti nadu u bolju budućnost. Kako doći do rješenja za ovu situaciju? To je pitanje koje svi mi postavljamo i tražimo odgovor.
Dužni smo kao vjernici primarno odgovore tražiti u Kur’anu. Uzvišeni Allah nam se obraća: “I ne gubite hrabrost i ne žalostite se; vi ćete pobijediti ako budete pravi vjernici” (Alu Imran, 139). U navedenom ajetu, Uzvišeni Allah motivira nas da budemo hrabri, čestiti i da ne sumnjamo u uspjeh. Međutim, mi to često zaboravljamo i dozvoljavamo da nas savladaju pesimizam i beznađe. Mnogi tvrde da se kod nas ne može normalno živjeti, širi se očaj, odustajanje i osjećaj poraženosti. Omladina gubi želju za radom, učenjem i planiranjem bolje budućnosti. U svim medijima najčešće su vijesti iz crne hronike, o kriminalu, ubistvima, siromaštvu, nemoralu i slično tome.
Sve ovo svjedoči da zaista živimo, kao i svi drugi, sa problemima, međutim, rješenje problema nikada nije izbjegavanje, već njegovo rješavanje. Musliman ne smije sebi dozvoliti pesimizam i da izgubi nadu, zato što musliman ima svoju misiju. On mora javno govoriti o istini i pravdi, širiti pozitivnu energiju i truditi se da Allahova riječ bude gornja, i da nam Allahova riječ bude glavno oružje u borbi protiv nas samih, naših slabosti, lošeg morala, društvenih devijacija i nepravde, koje su prisutne oko nas.
Uzvišeni Allah savjetuje nas na sljedeći način: “I slijedite ono što je najljepše, ono što vam Gospodar vaš objavljuje…” (Ez-Zumer, 55), dok nas Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, usmjerava kako da kraj naših djela bude uspješan: “Zaista Allah voli da onaj ko nešto uradi, to uradi na najbolji način” (Bejheki, hadis je hasen). Navedeni ajet i hadis dovoljno su optimistični i motivirajući za čovjeka da se na najljepši mogući način ostvari u svim poljima života: počevši od porodičnog života, na radnom mjestu, na ekonomskom, sportskom, kulturnom planu, pritom ne zaboravljajući na granice koje je Uzvišeni Allah postavio. Nažalost, danas je ovo mjerilo skoro u potpunosti izgubljeno iz razloga što ljudi imaju svoja mjerila kojima mjere uspjeh ili neuspjeh, a ona se uglavnom vežu za bogatstvo, slavu, ovodunjalučku sreću itd. Musliman je svjestan da je istinski uspjeh primarno vezan za ahiret kao njegovo trajno odredište, a svi uspjesi na dunjaluku su podređeni tom, istinskom uspjehu. Uzvišeni Allah nudi nam odgovor o kakvom se uspjehu radi: “Uspjet će onaj koji se očisti i spomene ime Gospodara svoga pa molitvu obavi. Ali, vi više život na ovome svijetu volite, a onaj svijet je bolji i vječan je” (El-A’la, 14–17). Uzvišeni Allah usmjerava nas na korake do istinskog uspjeha: istinski će uspjeti onaj ko očisti svoju dušu i tijelo, koji živi sa Allahovim imenom, koji je privržen svome Gospodaru kroz namaz i sve ono što će ga približiti Njemu, dok u isto vrijeme poučava o vrijednosti ahireta i njegovoj vječnosti, i o bezvrijednosti dunjaluka i njegovoj prolaznosti.
Dodatne osobine za postizanje uspjeha jesu ustrajnost i upornost. To povrđuju karakteri i navike mnogih uspješnih ljudi, u čijim se biografijama uvijek mogu naći ova dva kvaliteta. Neko može biti veoma inteligentan, veoma sposoban i može posjedovati ogromne mogućnosti za određenu stvar, međutim, ukoliko nema ustrajnosti i posvećenosti u započetom poslu, veoma je teško reći da će to na kraju doživjeti uspjeh. To nam svjedoče i kazivanja o Allahovim vjerovjesnicima, gdje se može primijetiti da su oni bili uspješni zbog svoje ustrajnosti, zalaganja i truda u pozivanju ljudi ka istini.
Također, ustrajnost je bila odlika ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Oni nikada nisu odustajali od činjenja dobra i nisu dozvoljavali da išta stane između njih i njihovog određenog cilja, koji je podrazumijevao činjenje dobra. Jedan takav primjer nalazimo u Ebu Bekru, radijallahu anhu, a navodimo primjer koji nam prenosi Omer, radijallahu anhu: “Želio sam da saznam zbog čega je Ebu Bekr, radijallahu anhu, postigao tako veliki stepen imana. Želio sam da radim sve što i on, pa sam ga počeo pratiti kako bih to saznao. Prateći ga, primijetio sam kako svakog jutra poslije sabaha odlazi u jednu ulicu u Medini gdje su uglavnom živjeli siromasi. Primijetio sam da je ušao u jednu trošnu kućicu i nakon izvjesnog vremena izašao je iz nje. Poslije njega sam ja ušao i zatekao sam jednu slijepu staricu, koja me je obavijestila da joj svakog jutra poslije sabaha dođe neki nepoznati čovjek, počisti joj kuću, pomuze ovce i pripremi dovoljno hrane da joj može biti do sljedećeg jutra. Kada je Ebu Bekr, radijallahu anhu, nakon smrti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, postao halifa, pomislio sam da zbog silnih obaveza više neće biti u stanju da se brine o ovoj starici, pa sam se obradovao da ću ja biti u stanju da činim dobra djela koja je i on činio. Otišao sam kod ove starice poslije sabaha, međutim, kuća je bila uređena i hrana spremljena. Starica me je obavijestila da je onaj čovjek koji joj redovno dolazi, sada došao prije sabaha i da je pospremio kuću. Tada sam izgubio nadu da ću ga ikada sustići u činjenju dobrih djela.” Ebu Bekr, radijallahu anhu, nije dozvolio da obaveze koje je dodatno preuzeo kao halifa stanu na putu činjenja dobrih djela koja je prije činio.
Pod impresijom ovog svijetlog primjera, moramo zaključiti da mnogi od nas traže najmanji razlog ili opravdanje za zapostavljanje svojih obaveza. Dakle, nedostaje ustrajnosti u izvršavanju istih. Kada se to desi, kada nas obuzmu loše misli zbog životnih poteškoća, slabost duše, zastanimo na trenutak i sjetimo se riječi Uzvišenog Allaha: “I neka se ničega ne boje i ni za čim ne tuguju Allahovi štićenici. Oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali, za njih su dobre vijesti i na ovom i na onom svijetu. Allahove riječi niko ne može izmijeniti – to će zaista veliki uspjeh biti.” (Junus, 62–64)
Poštovana braćo, kao vjernici smo dužni biti snažni i hrabri, pokazati svima onima koji nude očaj i beznađe da nećemo na to pristati. Nastavit ćemo ispisivati svoje najljepše životne stranice u svakome danu koji slijedi. Uz vjeru u Allaha, preko ustrajnosti i truda, kročit ćemo putem uspjeha i bodriti druge na tom putu. Molimo Uzvišenog Allaha da nam pomogne i bude uz nas i da nas učini uspješnima i na dunjaluku i na ahiretu!
Hatib: Muamer-ef. Škrijelj
(Hutba je održana u Hatundžuk džamiji, Skoplje, Sjeverna Makedonija)
El-Asr
