Uredimo sebe i sve će uredu biti
Piše: Špendi Fidani
Među najčešćim kritikama našeg društva je ona da u našem društvu ili državi ne postoji sistem. Nema sistema u školstvu, zdravstvu, ekonomiji i svim drugim segmentima. A nema sistema ni u Islamskoj zajednici. Ova konstatacija, čuje se od ozbiljnih ljudi. Apsurdno je to što su baš oni, u većini slučajeva, dio nekog od nabrojenih ‘sistema’. Ali, da bi oni nešto mijenjali, unapređivali i popravljali ne mogu jer su im ‘svezane ruke’. Usput, da se podsjetimo da baš mi muslimani imamo uzora i učitelja čija je zadaća bila da nas oslobodi okova i odveže nam ruke: “... i osloboditi ih njihovih tereta i okova koji su ih pritiskivali!” (Prijevod Muhamed Asad, 7:157)
Svi su oni hodali svijetom, mnogi su i živjeli po svjetskim metropolama, vidjeli su kako sistemi funkcionišu, znaju oni kako bi ovo društvo za samo jedan dan ured doveli, detaljno poznaju slabe tačke i kada ih slušamo uistinu stekne se dojam da smo napokon u životu naišli na pravog čovjeka – onda se po hiljaditi put sve kao prazan balon ispuše.
Nećemo biti toliko kritični, u našem društvu i među nama ima dobra i dobrih ljudi. Kao rijetko gdje u svijetu. Ali nema sistema. Da ne duljimo (jer danas niko ne voli duge tekstove). Zašto nema sistema?
Nema nam sistema jer bismo mi taj sistem koristili samo za druge. Mi jesmo za sistem. Ali za sistem koji će druge uvoditi ured. A svi smo mi (uključujem i sebe) za to da kada smo mi u pitanju bude ipak mimo sistema i reda. Dakle, treba nam sistem koji će druge uvoditi ured, a koji će nas tretirati preko reda. Tako da sistem ostaje bez nas, jer smo svi otišli u onaj drugi sistem gdje je bez sistema. Mogli bismo onda zaključiti da kod nas postoji sistem, ali nema ljudi koji bi poštivali sistem. Ima ljudi, i to veliki broj, koji se žale na sistem ali nema ih koji bi bili u sistemu. Baš težak vakat došao! Prvo se žalimo da nema sistema, onda zaključimo da ipak ima neki sistem ali nema ljudi koji bi poštivali pravila sistema, već samo imaju ljudi koji kritikuju sistem i druge bi uvodili u sistem, ili ured.
Sada lahko možemo prepoznati gdje je zapravo ovdje problem. Sistem imamo. Ljude, još uvijek, imamo. Doduše van sistema. I oni koji su dio sistema nisu u sistemu. Dakle, ljude treba ‘ubaciti’ u sistem i stvar riješena. Pogotovo, one koji su dio sistema treba uključiti u sistem. Jer, oni i prave najveću zbrku. Tu treba početi. Zapravo, prvi trebaju početi poštivati sistem oni koji su dio tih sistema. Narod je lahko ‘ubaciti’ u sistem kada oni koji ih predvode budu poštivali sistem. “I vjerujte u ono što objavljujem kao potvrdu onoga što vi imate, i nemojte biti prvi koji će to zanijekati. I nemojte Mojim ajetima u bescjenje trgovati i, također, dobro Me se čuvajte!” (Prijevod Nurko Karaman, 2:41)
Prvo sebe urediti pa će sve uredu biti. To je važna lekcija koju nam kazuje i citirani ajet.(Preporod.info)
akos.ba
