Književni kutak

Umjesto priče o hadždžu

Sav ovaj prostor između dva Bajrama – ramazanskog i hadžijskog bio je popunjen pričama o hadžu, organizacijom i pripremama hadžija za putovanje mubarek mjestima Meke i Medine.
Ove godine nema hadža, nema ni priče o hadžu – kao da smo ostali bez riječi, bez teksta!?
Umjesto priče, bilježim ovih nekoliko crtica tek toliko da pojačam pamćenje iako će ovaj Hadžijski bajram ostati zabilježen krupnim slovima u povijesti islamskog svijeta! Još od djetinjstva imam naviku ovaj Bajram nazivati “Hadžinskim!”, jer u mom mjestu, tokom mog djetinjstva, svi su ga nazivali “Hadžinskim” iako se tada rjeđe išlo na hadž – kurbane su svi klali, a nisu govorili Kurban-bajram! Otuda taj izraz “hadžinski” za mene ima neku neopisivu ljepotu! To “hadžinski” mi djeluje nekako svečanije, bogatije…sadržajnije od svakog jezičkog značenja!
Ono sa sobom nosi ljepotu i radost koju sam ikad za Bajram doživjela i koju želim doživjeti, a da opet ne bude upotpunosti doživljena, jer ljudske mogućnosti su ograničene u svakom smislu. Iako smo ove godine, zbog poznatih razloga, ostali uskraćeni za obavljanje hadža, Hadžijski ostaje kao izvor i trajna inspiracija iskonske ljepote i radosti! Koliko je samo vjerničkih duša i ove godine htjelo naći svoj mir pored Bejtullaha!? Koliko je srca željelo naći svoju utjehu na brežuljcima Milosti i Svjetlosti! Koliko njih bi i ove godine iscrtalo srce negdje u pijesku i poslalo dragom insanu, napisalo kratku poruku svom prijatelju, da misli na njega i dovi za njega!?
Koliko je članova i naših bosanskih porodica baš ove godine imalo nijet ostvariti svoj najveći san, postići svoje životno djelo! I sve je eto ostalo u željama i snovima! Ostalo je da se čeka, a i u čekanju je radost. Jer, čovjek je tu da snuje, a Allah – određuje. Ove godine je Odredio da bude tako i samo On, subhanehu we te’ala, zna pravi razlog! Ključevi svih tajni su u njegovoj vlasti! Imali smo običaj u našim međusobnim komunikacijama govoriti kako je neko pozvan hodočastiti Kabu i biti Allahovim gostom, a neko nije! Radovali su se oni koji bi bili pozvani, a oni nepozvani bili tužni! Kako nam je tek ove godine kada znamo da niko nije pozvan, bez obzira na društveni status i materijalne mogućnosti!? Kakve će to duhovne posljedice imati po nas, ne možemo ni izmjeriti! Zasad se “potkrade” samo pokoji momenat panike u raskoraku misli – šta bi bio čovjek bez vjere i šta bi bio vjernik bez manifestacije vjere, konkretnih vjerskih obreda!? Da li bi uopće bili to što jest, humano biće! Jer naša kultura, civilizacija… naša slava – potječu od naše vjera i tamo su gdje je naša vjera! Vjerske plodove i blagodati svi koristimo i oni koji vjeruje i oni koji ne vjeruju… I na posljetku, tužna je i sama pomisao da je Kaba “prazna” ili još gore,”pusta, za vrijema ovogodišnjeg hadža, kada je posjećuje milioni ljudi, sa svih strana svijeta! Ta praznina može biti samo u našim očima, a da Kabu u ovim mubarek danima posjećuju milioni meleka čineći sedžde u Časnim haremima i tavafeći sveta mjesta! Jer Allah je i Skriveni i Jasni!
Do ponovnog susreta sa našim mubarek gradovima preostaje nam da razmišljam o blagodatima neograničenog i slobodnog kretanja! Da dobro očistimo svoj nijet i da dovimo Allah, tebareke we te’ala, da što prije budemo u mogućnosti normalno obavljati dužnosti hadža i komotno putovati u Meku i Medinu, centru našeg svijeta!
Za Akos.ba piše: Razija Maksumić

Povezani članci

Back to top button