Umjesto auta, odlučio se za hadž: Mladi hadžija (24) koji je uštedio za hadž
Starost se ne može ispričati i hadž prepričati – kaže Muaz Čelenka, koji je u 22. godini života radeći kao konobar odlučio svoju prvu ušteđevinu potrošiti na hadž
Razgovarao: Elvedin Subašić
Muaz (24) i danas radi u sarajevskom kafiću, a prije dvije godine je odlučio obaviti hadž. “Kad sam skupio prvu količinu novca odlučio sam da kupim auto. Sjedio sam na kahvi s prijateljem koji je već obavio hadž. Kada je čuo za moju odluku predložio mi je da prvo obavim hadž, jer je to jedna nevjerovatna nadogradnja za čovjeka. Kao momak, uzeo sam ovo s rezervom, u smislu mlad sam, ima vremena za hadž, sada trebam uzeti auto i slično. Nedugo zatim u saobraćajnoj nesreći poginula je supruga mog poznanika. To me strašno pogodilo. Noćima sam razmišljao šta ako kupim auto i poginem. Imao sam mogućnost da odem na hadž, a nisam otišao. To sam rekao ocu koji je zaplakao od radosti i kazao mi da će mi pomoći ako mi zatreba novca. Od tog trenutka sam počeo intezivno skupljati pare. Minimalno sam izlazio i trošio. Živim sam pa sam imao i manje troškova, ali je zaista nevjerovatno kako se ovaj iznos povećavao, koji je to bereket bio. Znao sam po sedamsto maraka uštedjeti, što mi je sada teško, iako mi je i veća plata. Tako da sam prije odlaska na hadž skupio svu potrebnu količinu novca. Kasnije su mi prijatelji, rodbina i drugi dali novca. Naravno, ono što moram istaći jeste odnos šefova prema meni kada sam rekao da želim na hadž, jer treba biti odsutan s posla itd. Ne samo da su mi dopustili, već su me podržali moralno i finansijski“, prisjetio se Muaz koji već četiri godine radi kao konobar u kafiću Divanu, koji se nalazi u Morića hanu. Na naše pitanje, a možda i svih drugih koji planiraju obaviti hadž, kako početi skupljati u ovim teškim vremenima Muaz kaže:
“Rekao sam svom jednom prijatelju da napravi svoju kasu koja će biti isključivo za hadž i da svaki dan odvaja koliko može. Kada dođe vrijeme hadža otvori je i vidi gdje na tom putu skupljanja. Imam jednog prijatelja hafiza, koji je mašinski inženjer. Radio je za nadnicu, imao je i kravu pa prodavao mlijeko i sir pa tako skupljao novac za hadž. Kada je jedanput otvorio kutiju imao je para da on obavi hadž, njegova žena i još im je ostalo po hiljadu maraka za putne troškove. Ponavljam, radio je nadnicu! Allah da bereket kada je čista namjera“.
Pitali smo ga kakav utisak je ostavio hadž na njega kao mladog čovjeka.
“Svi govore o posebnom osjećaju na hadžu. Imao sam amidžu koji je išao u medresu kod Abdullaha ef. Serdarevića u Zenici i muderrisa Spahića u Pojskama. Sjećam se da mi je govorio: ‘Starost se ne može ispričati i hadž prepričati’. Znači, to se mora doživjeti. Utjecaj hadža je bio posebno jak odmah nakon hadža. Imao sam osjećaj da me stalno neko nadgleda i govori: ‘Pazi šta radiš!’ Vremenom je, naravno, taj osjećaj gubio na intezitetu, ali je ostao“, kazao nam je Muaz.
S obzirom da neki, koji imaju mogućnost, odlažu odlazak na hadž, Muaz je naveo samo jednu, ali dovoljnu činjenicu koja im može promijeniti mišljenje.
Cijeli tekst u printanom izdanju Preporoda, 1.9.2016
preporod.com
