Ulaganje našeg vremena, najvrednije životne imovine (prvi dio)
U Časnom Kur’anu se nalazi jedno kratko poglavlje koje je svojim sadržajem veoma jedinstveno. U trenucima kada bi se razilazili u pogledu određenih pitanja, ashabi Poslanika salallahu alejhi ve sellem bi vrlo često podsjećali jedan drugog na ovo poglavlje.
U ovom kur’anskom poglavlju Gospodar tebareke ve te’ala nas podsjeća na važnost korištenja našeg slobodnog vremena. Gospodar nam skreće pažnju na važnost potpunog i plodonosnog života u skladu sa Njegovim uputama. Postoji samo jedan put koji vodi ka trajnom zadovoljstvu, dok ostali putevi vode gubitku. Kur’an nas potiče da svoje vrijeme mudro iskoristimo slijedeći put ka trajnoj sreći.
Tako mi vremena (1) čovjek je na gubitku, doista, (2) samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje. (3)
(Kur’an, Poglavlje 103, Sura El-’Asr – Vrijeme)
Život svakog čovjeka u suštini predstavlja određeni vremenski period. Život se sastoji od određenog broja dana, i svaki dan koji prođe rezultira gubitkom našeg vremena na zemlji do dana kada će naše vrijeme ovdje isteći. Hasan El-Basri u jednoj od svojih mudrih izreka kaže:
Svaki dan koji osvane doziva čovjeka govoreći: “O sine Ademov! Ja sam novi dan i svjedok sam onoga što radiš, pa me iskoristi, jer se ja neću vratiti do Sudnjeg dana.”
(Hasan El-Basri)
S vremenom, naš život se postepeno troši. Dakle, vrijeme je najvrednija ljudska imovina budući da se nikada ne može zamijeniti ili obnoviti nakon što je prošlo. Besmisleno trošenje našeg vremena je poput nepromišljene investicije koju čovjek ne koristi za generiranje profita. Dakle, ukoliko mudro ulažemo naše vrijeme, ovakvi gubici nam se ne mogu desiti. Kada ulažemo naše vrijeme u ono što je pravo i pravedno, koristeći ga kako bismo poduprijeli pravo vjerovanje, činili dobra djela, ponudili iskren savjet i govorili istinu, mi mudro ulažemo naše vrijeme.
Ulaganje našeg vremena u ispravno vjerovanje
Naše vjerovanje je ono što povezuje nas mala, smrtna i ograničena stvorenja sa vječnim izvorom našeg postojanja. Kroz naše vjerovanje možemo pobjeći od ograničenja fizičkog, zemaljskog postojanja i time proširiti naše ljudske ograničenosti i zadovoljiti potragu za smislom kojeg svi žudimo shvatiti. Kroz naše vjerovanje mi mijenjamo naše sebične tendencije sa pravednim akcijama. Mi mijenjamo zemaljske zakone koje je osmislio čovjek sa savršenim zakonima koje je definirao sam Stvoritelj tebareke ve te’ala jer On razumije najbolje što nam se sviđa i ono što je u našem najboljem interesu.
Ulaganje našeg vremena u dobra djela
Naša uvjerenja čine osnovni temelj našeg života. Oni čija su uvjerenja utemeljena na Kur’anu i sunnetu trebali bi se ponašati u skladu sa tim uvjerenjima posvetivši se činjenju dobrih djela. U trenutku kada se u nečijem srcu pojavi pravo vjerovanje i savjest pravog vjernika, od njega se očekuje da će tu savjest potkrijepiti činjenjem dobrih djela.
Dobra djela ne dolaze slučajno, bolje rečeno, osoba je motivirana da ih čini u ime svojih uvjerenja i postizanja određenih ciljeva.
Jedan od najboljih opisa kako iskoristiti svoje slobodno vrijeme ulažući ga u činjenje dobrih djela jesu riječi Omer bin Abdul Aziza, jednog od bivših vladara Islamskog carstva:
Dan i noć pronalaze svoj put u vama, pa se pobrinite da i vi pronađete svoj put u njima; oni od vas uzimaju koliko god mogu, pa se pobrinite da i vi od njih uzmete koliko god možete.
(Omer bin Abdul Aziz)
Vrijednost dobrog djela se mjeri po njegovom utjecaju, razumijevanju i trajnosti. Jedno od najvećih djela ikada poduzetih u životu jeste djelo poslanika Muhammeda salallahu alejhi ve sellem koji je posvetio svoje 23 godine života vođenju čovječanstava iz mraka u svjetlo, od neznanja do najviše razine humanosti.
Poslanik Muhammed salallahu alejhi ve sellem je promijenio historiju čovječanstva. Ovaj podvig je Michaela H. Harta natjerao da poslanika Muhammeda salallahu alejhi ve sellem postavi na vrh ljestvice 100 najutjecajnih ljudi u historiji. Mnogi čitatelji Hartove knjige su bili iznenađeni kada su saznali da se poslanik Muhammed salallahu alejhi ve sellem nalazi na vrhu Hartove liste. Iako islam trenutno nije najproširenija religija u svijetu, Hart tvrdi da je izabrao poslanika Muhammeda salallahu alejhi ve sellem ispred Isa alejhis-selam i Musa alejhis-selam jer je poslanik Muhammed salallahu alejhi ve sellem bio uspješan i u vjerskoj i političkoj oblasti.
Za mnoge ljude koji ulažu značajan dio svoga vremena čineći dobra djela, njihov život i plodovi njihovog života traju i nakon njihove smrti. Na taj način se njihov utjecaj nastavlja. Njihova predanost ostvarivanju pravednosti na zemlji omogućava im da nastave svoju misiju i nakon što su pokopani ispod zemlje.
Kada čovjek umre, prestaju mu teći sevapi za dobra djela, izuzev u tri stvari: trajne sadake, znanja koje korist pruža i čestitog djeteta koje uči dove za njega.
(Muslim)
Ulaganje vremena u poticanje istine
S vremena na vrijeme, istinu je jako teško identificirati. Sa toliko složenosti i prepreka u našim svakodnevnim životima, nije lahko proglašavati i slijediti istinu. Ponekad možemo identificirati istinu, ali je usvajanje i slijeđenje te istine vrlo zahtjevno. Neko može biti nemaran u vezi sa usvajanjem istine zbog ljudske sebičnosti, lošeg utjecaja, teške atmosfere, loših običaja ili jednostavno pohlepe. Važno je poticati druge da potražuju i poštuju istinu i na taj način stvoriti ohrabrujuću atmosferu za usvajanje istine. Jednom usvojena u društvu od strane većine, istina će pobijediti, što će dovesti do povećane stabilnosti i pravednosti.
I neka među vama bude grupa ljudi koja na dobro poziva i naređuje dobro i odvraća od zla. To su oni koji su spašeni! (104)
(Kur’an, Poglavlje 3, Sura Ali-Imran – Imranova porodica)
Ulaganje vremena u poticanje izdržljivosti
Allah tebareke ve te’ala je, u Svojoj mudrosti, kreirao život na zemlji ispunjen mnogim testovima i iskušenjima za ljude. Iskušenja su neizbježan dio života za svakog od nas. Iskušenja koja proživljavamo poprimaju različite oblike; neka mogu biti vezana za zdravlje, druga za finansijske i socijalne probleme. Međutim, bez obzira na prirodu naših iskušenja, svi se sa njima suočavamo i moramo naučiti ohrabrivati jedni druge kako bismo ih izdržali.
Mi muslimani smo dužni ohrabrivati se međusobno, kako bi izdržali iskušenja koja život donosi. Od nas se očekuje da pomažemo jedni drugima kako bi prebrodili teška životna iskušenja i izazove. Samo kroz izdržljivost možemo prevladati najteža životna iskušenja. Allah tebareke ve te’ala je obećao mnoge nagrade za one koji izdrže iskušenja i prođu ih čvrsto i uspješno.
Mi ćemo vas u iskušenje dovoditi, malo strahom i gladovanjem, te gubljenjem imetka, života i ljetine. A ti obraduj strpljive (155), One koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: “Mi smo Allahovi i Njemu ćemo se vratiti.” (156) To su oni kojima pripadaju blagoslovi od Gospodara njihovoga i milost; ti su na Pravom putu. (157) (Kur’an, Poglavlje 2, Sura El-Bekare – Krava)
