Vi ste ovdje
Home > Obrazovanje i odgoj > Kutak za ženu > Izvinite, trudna sam

Izvinite, trudna sam

Prava noćna mora za mnoge trudnice jesu poslodavci. Sve više žena odgađa majčinstvo zbog posla i poslodavaca. Kad se odluče za trudnoću ili saznaju da su u drugom stanju, umjesto radosti počinju brige

Svakim danom sve nas je manje. U prilog tome govori i informacija da će naredna školska godina početi sa značajno manjim brojem upisane djece nego prethodnih godina. Prema procjenama, u prve razrede osnovnih škola širom Bosne i Hercegovine bit će upisano 2.800 djece manje nego prošle godine. Zanimljivo da se broj prvačića ne smanjuje samo u slabo razvijenim brdsko-planinskim područjima, nego je takvo stanje i u pojedinim dijelovima velikih gradova.

Crvena lampica već godinama gori. Krenimo otpočetka, od najbitnijeg i u mnogim zemljama najpoštovanijeg dijela društva – trudnica. Iako Ustav Bosne i Hercegovine propisuje da će država i oba entiteta osigurati najveći nivo međunarodno priznatih prava i temeljenih sloboda, među kojima su i prava žena na porodiljsku naknadu, to se ne dešava. Sistemskog rješenja za njihov položaj nema ni na vidiku. Mizerne naknade za porodilje kasne i po nekoliko mjeseci.

Nerazumijevanje poslodavaca

Prava noćna mora za mnoge trudnice jesu poslodavci. Sve više žena odgađa majčinstvo zbog posla i poslodavaca. Kad se odluče za trudnoću ili saznaju da su u drugom stanju, umjesto radosti počinju brige. Kad bi trebalo da miruju, da im društvo i suprug prinose i osiguraju i “ptičijeg mlijeka”, trudnice su izložene enormnom stresu. Valja im skupiti hrabrosti i poslodavcu stidljivo pokucati na vrata s riječima: “U drugom sam stanju.” Zbog straha to kucanje odlažu dok ih stomak ne oda. Krišom odlaze u toalet, a radne kolege priskaču u pomoć pri izvršenju radnih zadataka. A kad se stomak ukaže – kuc, kuc na tapacirana vrata pa šta bude nek’ bude.

“Gospodine ravnatelju, dragi direktore, izvinite, trudna sam, znate, mislila sam, ako Bog da pa sve bude uredu, vratiti se na posao i prije isteka porođajnog odsustva. Bebu bi imao ko čuvati pa bih se ja mogla vratiti i s pola godine. Znate, u mene je majka živa, jest da ima sedamdest i koju, al’ dobro se drži pa bi ona mogla čuvati bebu.” Al’ sve što kaže vodu ne pije. Čim mu saopći tu “radosnu vijest”, poslodavac zadobije porođajne muke kojih se nastoji što brže kutarisati jednostavnim moćnim carskim rezom – otkazom. Crven od bijesa sam se sebi zaklinje da više neće biti naivan te da će po prijemu nove radnice direktno pitati: “Lutko, imaš li ti namjeru rađati. Ako nemaš, bujrum, radi, a ako imaš, negdje drugo selameta traži”, jer problem treba u korijenu sasjeći.

“Kad sam otišla do firme odnijeti uvjerenje da sam trudna, rečeno mi je da na mene više ne računaju”, riječi su jedne od radnica koja je dobila otkaz. Nerijetko se dešava i da porodilja koja ne dobije otkaz, poslije isteka odsustva i vraćanja na posao, dobije niže vrijedne radne zadatke, reorganizacijom je premjeste na novo radno mjesto koje je obično ispod njenih sposobnosti i stručne spreme. Jer, ona je ljenčarila godinu dana dok je on kompaniju vodio.

Ugostitelji prvi "oslobađaju" trudnice

Izvještaji inspekcija govore o tome da se trudnica najprije “oslobađaju” ugostitelji. Zaista nije estetično da raspjevanim tajkunskim spodobama teleću glavušu prinosi žena sa zaobljenim stomakom. Iako svi u veselom društvu imaju stomake kao da su u poodmaklom stadiju trudnoće, to se porediti ne može. Nisu to isti stomaci. Dok se u jednima rađa život, drugi su narasli od astronomskih plaća. Dok su u jednima plodne vodice, u drugima su pomiješane vatrene vodice. Ali ovi drugi imaju prioritet.

Nebrigom, nestimuliranjem rađanja, mizernim naknadama vlasti se ponašaju kao da nas im ko’ Kineza! Još će mnogo sve malobrojnijih generacija stasati dok vlastodršci ne shvate da su reguliranje porodiljskog odsustva i pristojna nadoknada porodiljama važniji i od izgradnje autoputa. Dok se to ne desi, toplo preporučujem da bračni parovi intenzivno rade na proširenju porodice oko prvog aprila, jer ako im se posreći, prinovu bi mogli dobiti za Novu godinu kad su porodilišta prepuna ministara koji dijele naše novce i poklone.

Dok obećavaju poboljšanje populacione politike, gledaju na sat jer u hotelu u kojem se slavi Nova godina ne žele propustiti vrhunac derneka. Nakon prosute demagogije, ulaze u bijesna kola i odlaze da slave Novu godinu. A najsretniji te noći i svake druge noći jesu roditelji koji slave novi život.

Piše: Esmir Salihović

novovrijeme.ba

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top