Ugledaj se na one koji su na kušnji

Znaš li koliko se još nedaća dogodi? Koliko još ima onih koji se strpe? Nisi ti jedini čovjek na koga su se obrušile nesreće. Možda je tvoja nesreća mala i neznatna u poređenju s drugim. Koliko bolesnih ljudi godinama leži na postelji, koji se u svom nemiru stalno okreću lijevo ‐ desno i koji vrište od bola?
Koliko zatočenika godinama nije vidjelo sunce čameći u tamnici?
Koliko je roditelja izgubilo rođenu djecu dok su još bila u cvijetu mladosti?
Koliko je samo napaćenih, nesretnih, iznurenih i očajnih!?

Stoga, trebaš se ugledati na ove ljude na teškim kušnjama. Budi uvjeren da je ovaj život tamnica za vjernika, kuća tuge i nesreće. Danas ćeš vidjeti dvorove prepune ljudi, a sutra neće biti ni traga od njih. Iako vidiš ljude zdrava tijela i duha, mnogobrojno bogatstvo i porod, sve su to dani koji će proći i iza kojih slijedi neimaština, smrt, rastanak i bolesti. “I nastanili ste se bili u kućama onih koji su se prema sebi ogriješili, a bilo vam je poznato kako smo s njima postupali, i primjere smo vam navodili” (Ibrahim, 45).

Svoju dušu moraš obuzdati i ukrotiti poput deve. Uporedi svoje tegobe s onima koji su oko tebe i onima koji su živjeli prije tebe. Tek nakon toga shvatit ćeš da ti uopće i nemaš nekih velikih nevolja u odnosu na druge ljude i da si samo naišao na lagahan problem. Stoga, neka je sva hvala Allahu zbog Njegove blagosti. Zahvalu Mu iskazujemo na svemu što nam je ostavio, dobru se nadamo i gledamo u kakvom su stanju oni oko nas.

U Poslaniku, s.a.v.s., imaš divan uzor. Njega su posipali izmetom, trnje mu pod noge podmetali, u lice ga udarali. Toliko ga je izopćio njegov narod, da je jeo lišće. Prognan je iz Meke. Razbili su mu sjekutiće, ženu voljenu potvorili. Ubijeno je sedamdeset njegovih prijatelja, izgubio je sina. Poslanik, s.a.v.s., vezao je kamen za svoj stomak zbog gladi. Potvarali su ga da je čarobnjak, vračar, luđak i lažljivac. No, od svega toga Allah ga je sačuvao. Nemoguće je živjeti bez iskušenja. Ono je najbolje čišćenje za dušu i srce. Kada
razmislimo o prijašnjim poslanicima i vjerovjesnicima, vidjet ćemo kako je Zekerija, a.s., ubijen, Jahja, a.s., zaklan, kako je Ibrahim, a.s., bačen u vatru. Ovim stazama išli su i ostali prvaci našeg ummeta. Omer, r.a., je izbo‐den, Osman, r.a., ubijen iz zasjede, Alija, r.a., je ranjen. Mnogi imami bili su bičevani, učenjaci zatvarani i dobri ljudi mučeni. “Zar vi mislite da ćete ući u Džennet, a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji su prije vas bili i nestali? Njih su satirale neimaštine i bolest, i toliko su bili uznemiravani da bi i poslanik, i oni koji su s njim vjerovali — uzviknuli: ‘Kada će već jednom Allahova pomoć!?’ Eto, Allahova je pomoć zaista blizu!” (El‐Bekara, 214)

odlomak iz knjige Ne Tuguj, Aid el‐Karni
Sarajevo, 2007.
pripremila M.Z.

akos.ba