U susret Danu Grada: Nastanak Sarajeva
Sarajevo, grad dobrih ljudi, grad šarolikosti, multietičnosti, jedinstva, tolerancije, grad prijateljstva i gostoprimstva, grad koji predstavlja sintezu Istoka i Zapada. Šeher Sarajevo.
Historijski izvori svjedoče o tragovima življenja na području Sarajeva još u neolitu, njime kročiše Iliri, Rimljani Slaveni, ali zvanično utemeljenje Sarajeva se veže za Osmanlije, a ime Isa-bega Ishakovića dovijeka će ostati upisano zlatnim slovima na historijskim stranicama Sarajeva. Prvim i najznačajnijim dokumentom, rodnim listom Sarajeva, se smatra vakufnama Isa-bega Ishakovića koja datira iz 1462. godine, te se ovo uzima i kao godina nastanka Sarajeva.
Na lijevoj obali rijeke Miljacke, prije 1462., je postojao dvor, ili kako se u turskom jeziku naziva saraj, pa po ovoj riječi Sarajevo i baštini svoje ime. Prostor na kome je nastalo Sarajevo pripadao je stanovnicima sela pod nazivom Brodac, a Isa-beg, smatrajući to tlo pogodnim za nastanak novoga grada, stanovništvu oduzima zemljište, a u zamjenu im daje zemljište u Hrasnici. O ovome svjedoči i bilješka iz deftera iz 1528. godine, a kaže se „zemlja džaura sela po imenu Brodac u doba pokojnog Isa-bega Ishakovića zamijenjena sa mjestom Koy-pazari.“ Isa-beg je izgradio, i u vakuf nam ostavio, džamiju, han, most mnogobrojne dućane, te hamam uz Carevu džamiju. On u svojoj vakufnami kaže da vakufe ostavlja „tako da se ne mogu ni prodati ni pokloniti, niti na ma koji način preći u čije puno vlasništvo, nego da vječno ostane onako kako je propisano.“
Kada se uzme u obzir činjenica o razvijenosti mreže srednjovijekovnih puteva, može se konstatovati da je Sarajevo nastalo u neposrednoj vezi sa zatečenim lokalitetom. Osmanlije su težile pretvaranju srednjovijekovnih lokaliteta u centre, stoga Sarajevo biva postavljeno kao centar ejaleta. Grad se u Osmanskom razdoblju sastojao od mnoštva mahala, pri čemu je svaka od njih imala vjerski objekat. Čaršija je predstavljala mjesto druženja i posla, a činile su je ulice, koje dobiše nazive po zanatima koji su se u njima njegovali. Pored Isa-bega, neizbrisiv trag pri nastanku Sarajeva ostavlja jedan od njegovih najvećih dobrotvora, Gazi Husrev-beg. Izgradio je džamiju, medresu, imaret i osnovao biblioteku. Ove građevine institucije danas nose njegovo ime, predstavljaju simbolime Sarajeva, te su nezaobilazna lokacija turistima, a ugoda duši i očima njegovim građanima. Isa-beg Ishaković je postavio čvrste temelje ovoga grada, iza sebe je ostavio trajno dobro. Nakon njega ovim tlom kročiše mnogi, donosili su promjene, povremeno i probleme, a Sarajevo je u svemu prkosilo, ostalo unikatno, te nikada nije izgubilo duh i čar koji u njega unesoše njegovi prvi dobrotvori.
Sarajevo. Grad harmoničnosti, vjerovanja, mišljenja, naroda i ponosa. Evlija Čelebija jednom napisa: „Na ovom svijetu postoji mnogo gradova sa imenom Saraj. Ak-Saraj, Tebe-Saraj, grad Saraj na obalama rijeke Erdelje, Vize-Saraj u Rumeliji. Ali ovaj bosanski obedemljeni grad Sarajevo je najnapredniji, ljepši i živahniji od svih.“
Neka ova misao bude podsticajem da volimo i čuvamo emanet ovoga grada, te da uz zajedničke napore njegove vrijednosti dovedemo do trijumfa.
Za Akos.ba piše: Rabija Arifović
