Kolumne i intervjui

U strahu Dragana Čovića velike su oči – turisti nisu isto što i teroristi

Piše: Mahir Sokolija

Prvog dana Kurban-bajrama, 1. septembra ove godine, Hrvatski Medijski Servis objavio je intervju s članom Predsjedništva BiH i predsjednikom HDZ BiH Draganom Čovićem, u kojem se, između ostalog ,moglo pročitati i to da se u Bosni i Hercegovini provodi plansko doseljavanje Arapa. Na pitanje kako gleda na gradnju arapskih naselja u Bosni i Hercegovini i njihov dolazak u našu zemlju, “trebamo li biti zabrinuti zbog toga”, Čović je odgovorio da svakako “trebamo biti zabrinuti” i “da ima onih koji sustavno rade taj projekat da bi promijenili etničku sliku ovog prostora”. “Mi moramo sukladno našim zakonima nadzirati te procese, jer je vidno da postoje prostori u BiH gdje se takva naseljavanja rade organizirano”, ustvrdio je Čović.

Na novinarsko pitanje stoji li iza toga SDA, odgovorio je da ne misli kako iza toga stoji neka politička stranka već sve to stavlja u kontekst ISIL-a: “To je mnogo više, jedna ideologija koja je vladala jednim većim područjem arapskog svijeta. Pola Iraka bilo je pod crnom bojom, pola Sirije… Ako je netko u takvom stanju sposoban ovladati, nisu ti ljudi nestali. Tako da s te strane bojim se tko god podcijeni organizaciju koja stoji iza takvih snaga je naivan. Mi u BiH to ne smijemo podcijeniti. Pitanje je samo koliko će ih spriječiti sustav. Tako da dobrodošli svi oni koji dolaze kao prijatelji, ali svi strateški pravci promjene strukture običaja, navika ovdje jasno narušavaju trajno funkcioniranje države i to se vidno osjeća i djeluje.”

KO “MIJENJA” ETNIČKU SLIKU BIH

Nastranu što je etnička struktura u Bosni i Hercegovini takva da Bošnjaci imaju natpolovičnu većinu, koja se svake godine povećava uslijed visokog negativnog prirodnog priraštaja kod Srba i Hrvata, pa se ne vidi razlog zašto bi oni, osim na svoju eventualnu štetu, sudjelovali u promjeni etničke slike u vlastitoj zemlji, ali Čović nam nije otkrio nikakve brojeve, nikakve konkretne podatke koji bi potkrijepili njegove tvrdnje. A da se koristio službenim podacima koje od 2009. godine objavljuje Ministarstvo sigurnosti BiH, na čijem je čelu trenutno Dragan Mektić, znao bi da njegove tvrdnje nemaju utemeljenje u službenoj statistici.

Da bi naseljavanje bilo “sustavno” i da bi se njima promijenila etnička struktura države od tri i po miliona stanovnika, potrebno je mnogo više od izdane 223 dozvole za stalni boravak, koliko su dobili državljani svih arapskih zemlja zajedno u posljednjih devet godina. U istom razdoblju izdana je 4.681 ovakva dozvola svim ostalim strancima u Bosni i Hercegovini. U prošloj godini državljani sedamnaest arapskih država (Alžir, Bahrein, Egipat, Irak, Jemen, Jordan, Katar, Kuvajt, Liban, Libija, Maroko, Oman, Palestina, Saudijska Arabija, Sirija, Tunis, Ujedinjeni Arapski Emirati) dobili su zajedno 52 dozvole za stalni boravak, od 799 ukupno izdanih, od čega su državljani “najspornijih”, tzv. zaljevskih zemalja (Bahrein, Katar, Kuvajt, Oman, Saudijska Arabija i UAE) dobili samo dvije dozvole za stalni boravak. Treba napomenuti da je u istom periodu stalni boravak dobilo, naprimjer, 59 Amerikanaca, 739 Hrvata, 67 Srba, 442 Makedonca, 797 Kineza. Od 223 dozvole za stalni boravak podijeljene Arapima u posljednjih devet godina, samo su ih 15 dobili državljani zemalja Zaljeva. Usporedbe radi, u istom periodu državljani Moldavije, naprimjer, dobili su 50 takvih dozvola, a Ukrajine 108.

Privremeni boravak u ovih devet godina dozvoljen je za 3.462 Arapa, dok je svim strancima ukupno podijeljeno 83.240 takvih dozvola. O kakvom je onda “sustavnom” naseljavanju Arapa riječ? U istom periodu dozvole privremenog boravka izdane su za 18.255 državljana Srbije, 16.794 državljana Turske, 8.319 državljana Hrvatske, 6.227 Kineza, 6.079 Crnogoraca, 4.053 Makedonaca. Treba napomenuti da je među Arapima koji su dobili privremeni boravak samo 719 državljana “spornih” zemalja Zaljeva, te da su najbrojniji državljani zemalja pogođenih ratovima, terorom, ili dolaze iz krajeva svijeta u kojima se provodi diktatura i progone neistomišljenici, pa neki od njih traže i azil u našoj državi.

Također, jedan broj stranaca arapskog porijekla s privremenim boravkom u Bosnu i Hercegovinu stigao je zbog liječenja, u čemu prednjače Libijci. Njih 664 koji su u posljednjih devet godina dobili privremeni boravak, među kojima ih je najviše pristiglo u posljednje tri godine, u najvećem su broju odlazili iz Bosne i Hercegovine nakon završenog liječenja. Drugi po broju jesu Sirijci (584), a zatim Egipćani (565). Tek su na četvrtom mjestu Saudijci (358), koje slijede Jordanci (265), Palestinci (251), Kuvajćani (250), Iračani (138), a svi su preostali skupa dobili 387 dozvola za privremeni boravak. Jasno je kako najveći broj dozvola privremenog boravka izdan građanima zemalja iz kojih se stanovništvo iseljava u Evropu spašavajući glavu, čak je dvije trećine takvih, koji nit imaju novca da kupuju nekretnine po Bosni i Hercegovinu, nit im je naša država ništa više od privremenog odredišta na putu za Evropu. Dokaz da je to tako, potvrđuje podatak da je u posljednjih devet godina samo sedam Iračana i četvero Libijaca dobilo stalni boravak, te 53 Egipćanina i 63 Sirijaca.

Ne treba zaboraviti da je jedan broj stranih državljana arapskog porijekla privremeni boravak dobio i zbog studiranja te da među njima ima i stranih humanitarnih radnika i njihovih obitelji.

TURISTI NISU ISTO ŠTO I TERORISTI

Kao i veliki broj drugih stranaca, i Arapi u Bosnu i Hercegovinu dolaze turistički, kratko borave i vraćaju se svojim zemljama. Naprimjer, prošle je godine diplomatsko-konzularno predstavništvo Bosne i Hercegovine u Saudijskoj Arabiji izdalo čak 10.023 vize za ulazak saudijskih državljana u našu zemlju, 128% više nego 2015. godine, kada je izdalo 4.386 viza. Samo 166 državljana Saudijske Arabije lani je zatražilo dozvolu za privremeni boravak, odnosno samo 116 preklani, što nesumnjivo pokazuje koji su razlozi njihovog boravka u našoj zemlji i koliko to nema nikakve veze s nekakvim trajnim doseljavanjem. Uostalom, dovoljno je proći kroz Sarajevo u dijelovima godine kada turisti stižu smanjenim intenzitetom, ili tokom ramazana, pa da se vidi da dojam stečen tokom perioda turističke invazije vara i da je riječ o ljudima koji u Bosni i Hercegovini borave iz turističkih, a ne terorističkih ili tomu sličnih agresivnih pobuda, što bi za neke možda značilo i masovnije ili “sustavno” doseljavanje.

Ni s radnim dozvolama stvari ne stoje mnogo drukčije u odnosu na dozvole za stalni i privremeni boravak. A o državljanstvima je suvišno i govoriti jer njega uglavnom stječu samo osobe iz Srbije i Hrvatske. Prema “Migracionom profilu Bosne i Hercegovine za 2016. godinu”, od 682 izdana državljanstva državljanima stranih država, čak 98,53% dobile su osobe porijeklom iz Hrvatske i Srbije (Srbija – 602, Hrvatska – 70, Crna Gora – 3, Turska – 1, Gruzija – 1, Austrija – 1, Holandija – 1, Ukrajina – 1, Slovenija – 1, Sirija – 1).

Iako broj izdanih radnih dozvola za državljane arapskih zemalja svake godine raste, jednako kako raste opće zanimanje stranaca za našu zemlju – imajmo na umu da je 2008. godine izdana 5.971 dozvola za privremeni boravak, a devet godina poslije skoro dvostruko više (11.519) – još je riječ o brojevima koji nikoga ne bi trebali zabrinjavati, pa čak ni nezaposlene državljane Bosne i Hercegovine, budući da je dozvolu za rad prošle godine dobilo samo 488 radnika iz arapskog svijeta, od ukupno 2.628 dodijeljenih radnih dozvola strancima. Za državljane zemalja Zaljeva ukupno je izdano 627 radnih dozvola u posljednjih devet godina. Usporedbe radi, čak su i Crnogorci (766) dobili više radnih dozvola od državljana pristiglih iz šest već pobrojanih zemalja Zaljeva. Na prvom mjestu po broju izdanih radnih dozvola od 2008. do 2016. godine jeste Srbija (7.442), slijede je Kina (3.000), Turska (2.781), Hrvatska (2.024), Rusija (796), Crna Gora (766), Italija (694), Slovenija (640), Makedonija (503), Njemačka (491)… Arapske zemlje, u zbiru gledano, nalaze se na petom mjestu, a pojedinačno je Kuvajt najbolje plasirana arapska zemlja, i to oko petnaestog mjesta.

Službeni podaci koje svake godine objavljuje naša zemlja, dostupni kako javnosti na stranicama Ministarstva sigurnosti, tako i članu Predsjedništva BiH Draganu Čoviću, ne ostavljaju nikakvu sumnju o tome da Čović ne barata tačnim podacima i da građane Bosne i Hercegovine obmanjuje i straši. Čini li to namjerno, u okviru nekog šireg plana, ili slučajno, jer ga je neko opskrbio krivim podacima? Kako god, Bosna i Hercegovina, barem tako kažu službeni podaci, a ne dojmovi političara ili mešetara koji sebe vole zvati nezavisnim analitičarima, u ovom trenutku ne treba da se plaši nikakvog “sustavnog” ili masovnog doseljavanja Arapa. Mnogo bi bolje bilo pozabaviti se iseljavanjem vlastitih državljana, Čović pogotovo, jer Hrvati iz Bosne i Hercegovine masovno odlaze. I ne vraćaju se.

Povezani članci

Back to top button