U Srbiji obustavljeno štampanje udžbenika na bosanskom jeziku
Piše: Hamza RIDŽAL
Zavod za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja Republike Srbije izdao je 17. februara prijedlog Ministarstvu prosvete o “odbijanju zahtjeva za odobrenje rukopisa objedinjenih dodataka udžbenicima za istoriju, muzičku i likovnu kulturu” za šesti, sedmi i osmi razred osnovne škole na bosanskom jeziku. Iz Ministarstva prosvete saopćeno je da će se Ministarstvo očitovati o ovom prijedlogu u roku od tri dana, ali još nije donesena nikakva odluka. Iz prijedloga Zavoda za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja jasno je da su po tri udžbenika iz nacionalne grupe predmeta za šesti, sedmi i osmi razred osnovne škole (historija, likovna i muzička kultura) pomno pročitani. Zavod sugerira autorima i izdavačima da se isprave materijalne greške, tipfeleri, potpisi fotografija…
Povelja Kulina bana nije starobosanski dokument
Čini se da su anonimni stručnjaci iz Zavoda posebno bili pažljivi čitajući dodatke udžbenicima za nacionalnu grupu predmeta na bosanskom jeziku. To je bilo jasno još prošle godine, kada su u Zavodu iskasapili udžbenik muzičke kulture za 3. i 4. razred, kojeg je izdavačka kuća Klett samo prevela sa srpskog, a koji je prethodno dobio prolaznu ocjenu kao udžbenik za nastavni plan i program na srpskom jeziku. Ne znajući da je riječ o prijevodu, kojeg su već ranije ocijenili pozitivno, stručnjaci iz Zavoda ukazali su na niz grešaka i nepravilnosti u ovom udžbeniku. A posebno su bili pažljivi kada su proteklih mjeseci čitali dodatak udžbeniku za historiju 6. razreda po bosanskom planu i programu.
Obrazloženja koja je Zavod izdao 17. februara u pojedinim dijelovima više podsjećaju na primjedbe koautora, nego na ono što bi trebale biti primjedbe recenzenta udžbenika, te predlažu da se neki dijelovi dodatka za historiju potpuno izbace, a da se na njihovo mjesto stave “činjenice”. Na nemalom broju primjera, anonimni stručnjaci iz Zavoda pozivaju na izbacivanje nekih “netačnosti” o srednjovjekovnoj Bosni, pozivajući na se poslovičnu srpsku vjernost historijskim “činjenicama”.
Tako se u obavještenju Zavoda, naprimjer, kritizira to što autori dodatka na bosanskom jeziku tvrde kako je “Povelja Kulina bana starobosanski dokument”, da je “pisana bosančicom, zasebnim bosanskim pismom”, što, prema mišljenju Zavoda, predstavlja iskrivljavanje historijskih istina. Također, iz Zavoda prigovaraju što je u zvanične praznike o kojima djeca trebaju učiti uvršten Dan Sandžaka, te što je sve što se odnosi na Rašku oblast preimenovano u Sandžak i sandžačko. Preporučuju da se slične “historijske neistine”, a pobrojani su deseci njih, usklade s naučno relevantnim djelima koja se bavi srednjovjekovljem, a ne na populističkoj literaturi.
Međutim, ozbiljna naučna literatura, sudeći prema preporukama Zavoda, smatra se onom literaturom na kojoj je izgrađena srpska historiografija, ili, neki bi rekli, mitologija. Zavod, ustvari, preporučuje da se bošnjačka historiografija uskladi s onom srbijanskom, što dovodi do ozbiljnog pitanja: zbog čega uopće postoji nacionana grupa predmeta ako se jednom narodu zabranjuje pravo na vlastitu interpretaciju historije? Da li Bošnjaci u Srbiji imaju nacionalnu grupu predmeta ili se udžbenici samo prevode sa srpskog na bosanski jezik? Na ta pitanje odgovori tek trebaju uslijediti. Ali ne treba zaboraviti da je napredak na planu obrazovanja i nacionalne grupe predmeta kojeg je ostvarilo Bošnjačko nacionalno vijeće u proteklih desetak godina zaista veliki, i da je i ovo samo jedna faza u procesu deasimilizacije srbijanskih Bošnjaka.
Srbija ne poštuje potpisane dogovore
Potpredsjednik Bošnjačkog nacinalnog vijeća Esad Džudžo u razgovoru za Stav kazao je da su Bošnjaci u Srbiji počeli izučavati bosanski jezik u osnovnoj školi kao izborni predmet “Bosanski jezik s elementima nacionalne kulture” od drugog polugodišta školske 2004/05. godine. Tome je prethodilo održavanje prvog javnog časa bosanskog jezika u Sandžaku 20. oktobra 2004. godine u Osnovnoj školi “Dr. Ibrahim Bakić” u općini Tutin, od kad se ovaj datum obilježava kao Dan bosanskog jezika u Sandžaku. Nakon osam godina, u jesen 2012. godine, peticijom koju je potpisalo više od 12.000 građana, roditelja i učenika, zatražena je cjelokupna nastava na bosanskom jeziku u skladu s ustavom i zakonom garantiranim pravima, koja su korisili i drugi manjinski narodi u Srbiji, naročito u Vojvodini.
Održavanjem serije seminara, radionica i javnih tribina u sandžačkim gradovima, ovaj zahtjev dobio je masovnu podršku Bošnjaka, prije svega direktora, nastavnika i profesora osnovnih i srednjih škola. Poslije uspješno obavljene pripremne nastave, svi nastavnici i stručni saradnici polaganjem ispita iz poznavanja bosanskog jezika dobili su neophodne certifikate od stručne komisije Bošnjačkog nacionalnog vijeća, čime su se stekli svi uvjeti za početak održavanja cjelokupne nastave na bosanskom jeziku
Do školske 2016/17. godine tekao je proces implementacije, kada je i zaokružen ovaj model nastave, pored nastave na srpskom, albanskom, bugarskom, mađarskom, rumunskom, ruskom, hrvatskom i slovačkom jeziku. Nastavu na bosanskom jeziku trenutno pohađa 14.545 učenika u 26 osnovnih i tri srednje škole, kao i u tri predškolske ustanove.
“Pojavio se nedostatak udžbenika, kao i kod drugih manjinskih naroda koji imaju cjelokupnu nastavu na svom maternjem jeziku, prije svega iz grupe nacionalnih predmeta. Predmeti Svijet oko nas, Priroda i društvo, Historija, Muzička i likovna kultura definirani su kao prošireni sadržaji od značaja za nacionalnu posebnost određenog manjinskog naroda”, kaže Džudžo ističući da je zakonski predviđeno da svaka nacionalna manjina, pored prevođenja knjiga sa srpskog na svoj maternji jezik, napravi i dodatak udžbenicima od značaja za nacionalni identitet. Trenutno je u upotrebi 229 udžbenika na bosanskom jeziku, kako autorskih udžbenika iz bosanskog jezika i književnosti, tako i prijevoda srpskih udžbenika iz općeobrazovnih predmeta.
“Nakon zahtjeva Komisije Koordinacije nacionalnih vijeća za obrazovanje, kojom predsjedavam od jula 2016. godine, a na osnovu preporuka iz posebnog Akcionog plana za ostvarivanje prava nacionalnih manjina u okviru Poglavlja 23 o osnovnim pravima i pravosuđu u procesu pristupanja Srbije članstvu u Evropskoj uniji, potpisan je 24. marta 2016. godine Memorandum o saradnji u oblasti izdavanja udžbenika na bosanskom jeziku između Bošnjačkog nacionalnog vijeća, Ministarstva prosvjete i Zavoda za udžbenike. Time je država preuzela obavezu izrade i štampanja 27 nedostajućih udžbenika za nastavu na bosanskom jeziku u Sandžaku, pored drugih sedam manjinskih naroda koji imaju cjelokupnu nastavu na svom maternjem jeziku u Srbiji. Taj se posao trebao završiti do početka školske 2016/17. godine. BNV je na osnovu preuzetih obaveza iz Memoranduma u zadatim rokovima osigurala autore, lektore i licencirane prevodioce za sve udžbeničke naslove utvrđene ovim dokumentom. U međuvremenu, potpisan je i Aneks Memoranduma o izradi još 25 nedostajućih udžbenika na bosanskom jeziku, 23. decembra 2016. godine, na pritisak Hrvatske, Rumunije i Bugarske, jer je dokument iz marta utvrđivao samo prioritetne udžbeničke naslove za učenike koji pohađaju nastavu na manjinskim jezicima u Srbiji. Međutim, učenici u nastavi na bosanskom jeziku nisu dobili nijedan nedostajući udžbenik do dana današnjeg”, pojašnjava Džudžo.
Miješanje u naučno utvrđene činjenice bošnjačke historiografije i kulture
Vijećnik Bošnjačkog nacionalnog vijeća i član Odbora za obrazovanje dr. Sead Šemsović kaže da se prije dvije godine prvi put desilo da Zavod negativno ocijeni neki udžbenik kojeg je predložilo Bošnjačko nacionalno vijeće. Radilo se o čitanci za treći razred srednje škole. “Iz Zavoda su tada predložili da se iz udžbenika izbaci sintagma ‘agresija na Bosnu i Hercegovinu’, te da se Meša Selimović izbaci iz poglavlja o savremenoj bošnjačkoj književnosti. Tad su kazali da treba razmotriti smještanje Selimovića u poglavlje o savremenoj bošnjačkoj književnosti budući da je, kako su kazali, poznata želja autora. Onda sam napravio dopis u kojem sam istaknuo da je Selimović najprije uvršten u antologiju Biserje, još dok je bio živ, da je kasnije uvršten u ediciju Muslimanska književnost u 25 knjiga, Bošnjačka književnost u 100 knjiga, i tako dalje.
Iz Zavoda se nisu više izjašnjavali o tome, nego su to prebacili na Nacionalni prosvjetni savjet kao vrhovno tijelo. Međutim, ni oni još nisu donijeli odluku i ta čitanka nije štampana”, kaže Šemsović. On ističe da su u Zavodu s posebnom pažnjom čitali dodatak za historiju i da je to bilo drugi put da je uopće pravljen dodatak za historiju za bošnjačku nacionalnu manjinu. Prvi put se radilo o historiji za 5. razred koja se bavi prahistorijom, pa nije bilo ovakve reakcije Zavoda. Međutim, kad je na red došao srednji vijek, u vezi s kojim postoji toliko različitih tumačenje i iz kojeg regionalne historiografije crpe legitimaciju za vlastite teritorijalne ambicije, Zavod je predložio odbijanje zahtjeva za štampanje.
“Zavod za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja, kao stručno tijelo Ministarstva prosvjete, dalo je negativnu ocjenu svih rukopisa udžbenika, osim jednog (Gramatika bosanskog jezika za 6. razred osnovne skole) s obrazloženjem da ne ispunjavaju standarde kvaliteta udžbenika, ulazeći pritom u arbitriranje samih sadržaja, odnosno, pogrešno tumačeći standard 1 pokazatelj 3 Pravilnika, koji govori o ‘prihvaćenim naučnim teorijama, činjenicama, zaključcima, tumačenjima’. Zavod je to učinio polazeći od vrijednosnog sistema srpske historiografije i kulture, koji učenici svakako izučavaju u prijevodima srpskih udžbenika iz ovih oblasti. Bez obzira na to koliko ta tumačenja bila zasnovana na historijski konstruiranim činjenicama i mitovima, o tome mi nemamo pravo suditi. Ali isto tako, ni prosvjetne vlasti Srbije oličene u Ministarstvu prosvjete i Zavodu za obrazovanje, niti Ustav Srbije, niti školski zakoni ne daju pravo da se miješaju u naučno utvrđene činjenice bošnjačke historiografije i kulture, niti u definiranje pojmova i termina u prošlosti i u današnjim vremenima, svejedno.
Uostalom, koncept kulturne autonomije sadržan u evropskim konvencijama o pravima manjina ratificiranim u srbijanskom parlamentu, to izričito predviđa i obavezuju države potpisnice. Prema tome, sadržaji ovih udžbenika ispunjavaju sve stručne standarde kvaliteta, ali ovdje je riječ o prekoračenju zakonskih ovlaštenja srbijanskih prosvjetnih organa i stručnih tijela, kada su u pitanju prava sandžačkih Bošnjaka u Srbiji, koji nemaju zaštitu utvrđenu mehanizmima međudržavnih sporazuma, koji reguliraju ovu oblast, kao što imaju svi drugi manjinski narodi u Srbiji od strane svojih matičnih država. Sandžački Bošnjaci, uprkos svim osporavanjima, izborit će za sva svoja kolektivna identitetska prava snagom svoga kapaciteta, znanja i iskustva, pa i kada je riječ o izdavanju svih udžbenika u modelu cjelokupne nastave na bosanskom jeziku, za koju su se izborili nakon stotinu godina procesa asimilacije i denacionalizacije u Srbiji”, poručuje Džudžo.
Dio reakcije na “Stručnu ocenu kvaliteta rukopisa objedinjenih dodataka udžbenika za historiju za šesti, sedmi i osmi razred”
Ovim vas putem obavještavamo da se kao autori rukopisa dodatka za historiju za 6, 7. i 8. razred ne slažemo s datim mišljenjima. Smatramo da su ona neutemeljena, pristrasna i površna te da uopće nisu zasnovana na objektivnoj stručnoj i metodološkoj analizi strukture i sadržaja rukopisa. Date primjedbe su neprihvatljive jer su zasnovane više na predrasudnim i mitološkim, a manje na stručno-naučnim te činjenično-potvrdnim osnovama. Stječe se dojam da je jedini cilj “eksperata” iz Zavoda i Ministarstva bio da se navedeni rukopisi odbiju, ne vodeći pri tome računa da li se krše temeljna načela historijske nauke.
U navedenim primjedbama u najvećoj se mjeri neargumentirano negira ono što je u historijskoj nauci s terminološkog, metodološkog, stručnog, naučnog i strukturalno-sadržajnog aspekta jedino prihvatljivo (Bošnjaci, bosanski jezik, bošnjačka vojska, Novopazarski sandžak, Sandžak, zločini nad Bošnjacima, te druge brojne kulturološke, tradicionalne i historijske vrijednosti u vezi s Bošnjacima, Bosnom i Hercegovinom i Novopazarskim sandžakom). Iznenadio nas je ovakav, slobodno možemo kazati, neprofesionalan odnos “eksperata” iz Zavoda i Ministarstva.
Nepoštivanjem i negiranjem navedene terminologije i iznesenih stručnih i naučnih stajališta u rukopisu, dodaci rukopisa gube svaki smisao: sadržajni, stručni, idejni, kompozicijski. Stoga se postavlja jedino logično pitanje, čemu onda treba da služe navedeni dodaci udžbenika, ako se smišljeno i svjesno negira svaka posebnost jednog naroda (Bošnjaka)? Navedene u rukopisu posebnosti, koje “eksperti” iz Zavoda i Ministarstva negiraju, potvrđene su validnom historijskom argumentacijom. Korišteni su relevantni historijski izvori i literature priznatih naučnih autoriteta: N. Klajić, B. Nilević, S. Ćirković, V. Klaić, P. Ćošković, E. Kurtović, H. Šabanović, N. Filipović, A. Sućeska, B. Đurđev, M. Vasić, A. Aličić, G. Šljivo, E. Pelidija, S. Bandžović i dr.
Očekivali smo studiozniji, analitičniji, stručniji i mnogo profesionalniji pristup predstavnika Zavoda i Ministarsva. Međutim. To je izostalo! Prevladalo je, nažalost, nešto drugo, što nema mnogo veze s historijskom naukom i udžbeničkom politikom. (…)
Na kraju još jednom izražavamo nezadovoljstvo isključivim, tendencioznim i monoperspektivnim pristupom sadržajima rukopisa historije za šesti, sedmi i osmi razred, kao i iznesenim ocjenama i stavovima predstavnika Zavoda i Ministarstva. Kao autori rukopisa, spremni smo za razgovor, stručnu i naučnu analizu i polemiku u vezi s tzv. “spornim pitanjima”, ali nismo spremni prihvatiti ovakav politikantski, predrasudni, nenaučni i neprofesionalni pristup, koji je imao jedini cilj da se ponuđeni rukopis negativno ocijeni, a kako bi se ukazalo da su sadržaji dati u postojećim udžbenicima za historiju dovoljni za bošnjačku učeničku populaciju u Sandžaku, što predstavlja kršenje Ustava Republike Srbije i osnovnih ljudskih i građanskih prava.
Autori dodatka udžbeniku historije za 6. razred osnovne škole
