U okrilju Kur’ana: “A ti nećeš u Allahovu zakonu izmjene naći”

Piše: Sejjid Qutb

Allah je zatim naredio Svome Poslaniku (alejhi’s-selam) da obaveže svoje žene i kćeri svoje i žene vjernika općenito da kada izađu spuste haljine svoje niza se, da pokriju svoje tijelo, glavu i grudi širokom odjećom kako bi sa ovom nošnjom bile izdvojene i spašene od napasti razvratnika.

Njihovo prepoznavanje i njihov način oblačenja ulijevao je stid i sustezanje u dušama onih koji su slijedili žene radi zabave:

“O   Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti. A Allah prašta i samilostan je” (33/59).

Suddi o ovom ajetu kaže: Razvratnici Medine izlazili su noću kada zavlada potpuni mrak i na putevima Medine napastvovali žene. A boravišta stanovnika Medine su bila jako tijesna. Kada nastupi noć žene bi radi svojih potreba izlazile na put, dok bi ih oni razvratnici pratili i kada bi vidjeli ženu ovako obučenu, rekli bi: Ovo je slobodna žena i nju bi ostavili na miru, a ako bi vidjeli ženu koja nije ovako obučena, rekli bi: Ovo je robinja i na nju bi nasrnuli.

Mudžahid kaže: One koje bi bile pokrivene razvratnici bi znali da su to slobodne žene i ne bi ih napadali i vrijeđali.

Riječi Uzvišenog Allaha: “A Allah prašta i samilostan je” (33/59) – On prašta ono što je učinjeno u džahilijjetu, dobu neznanja jer o tome oni nisu bili upoznati.

Odavde vidimo neprekidan napor u čišćenju arapske sredine i stalno usmjeravanje da se odstrane svi uzroci smutnje i anarhije, da se to svede na najuže prostore dok ne zavladaju islamski običaji i tradicija u cijelom društvu i dok muslimani ne budu gospodari situacije.

      ❖   ❖ ❖

Na kraju dolazi prijetnja munaficima i onima čija su srca bolesna koji šire lažne vijesti, u redovima muslimanske zajednice, žestoka prijetnja da će Allah dati, ako se ne prođu ovoga i ne prestanu sa vrijeđanjem vjernika i vjernica i cijelog muslimanskog korpusa, neograničenu vlast nad njima svome Poslaniku onako kako je to učinio ranije sa Jevrejima od kojih je očistio atmosferu Medine, deportovao ih iz ovog područja i stavio ih izvan zakona koje je mogao bez ikakve odgovornosti svako da pogubi. Allahov zakon je djelovao na ovaj način i prije Jevreja preko Vjerovjesnika (alejhi’ s- selam), i ne samo Jevreja, nego i drugih koji su u prošlosti pravili nered na Zemlji:

“Ako se licemjeri i oni čija su srca bolesna i oni koji po Medini šire laži ne okane, Mi ćemo ti vlast nad njima prepustiti i oni će samo kratko vrijeme kao susjedi tvoji u njoj ostati – (33/60)

prokleti neka su! Gdje god se nađu, neka budu uhvaćeni i ubijeni (33/61)

prema Allahovu zakonu koji je vrijedio za one koji su bili i nestali! A ti nećeš u Allahovu zakonu izmjene naći (33/62).

Odavde, iz ugla ove žestoke prijetnje, vidimo koliko su muslimani bili jaki u Medini poslije deportovanja Benu Kurejza, i koliko je islamska država vladala situacijom u gradu kada je uspjela da ukloni licemjere osim onih koji su prikriveno djelovali, koji to nisu mogli javno da čine jer su se plašili i bili na udaru zakona.

Odlomak iz djela: 

“U okrilju Kur’ana”, Sejjid Kutb, 22 džuz, sura Al-Ahzab, ajeti 59-62 

Izdavač: FIN, Sarajevo, 1999

Obrada: Akos.bA