U Brčkom održan kolokvij “Hafiz Mehmed-ef. Mulahalilović Hulusi – život i djelo”

Kolokvij “Hafiz Mehmed-ef. Mulahalilović Hulusi – život i djelo”, povodom 70 godina od preseljenja na ahiret hafiza Mulahalilovića, održan je danas u velikoj sali restorana Divanhana u Brčkom.

Kolokvij su organizirali Muftijstvo tuzlansko, Medžlis Islamske zajednice (MIZ) Brčko i Institut za društvena i religijska istraživanja.

Muftija tuzlanski dr. Vahid-ef. Fazlović ovom prilikom se osvrnuo na činjenicu da je u posljednjem periodu oživljeno sjećanje na četvoricu hafiza ovog kraja, čime je se na skroman način odužilo ovim alimima, provjestiteljima naroda, na njihovom doprinosu.

– Velika je titula hafiza, a oni su ujedno i provjetitelji. Ne sjećam se da sam u čitankama, lektirama, bukvarima, koje sam čitao 70-ih i 80-ih godina tokom osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja, čitao o bošnjačkim provjetiteljima, i još uvijek kao da se navikavamo da uz imena Bošnjaka može biti titula prosvjetitelja. Od nedavno uvodimo u praksu da naše alime iz 20. stoljeća oslovljamo učenjacima. Mi, alimi ovog vremena, smo taj pojam vezivali za alime s istoka, a ovdje smo imali svoje velike alime, svoje velike učenjake – kazao je muftija Fazlović.

Naš narod stoljećima, u Bosni i Hercegovini, podario je ugledna potomstva, sojeve, porodice, naglasio je muftija Fazlović.

– Večeras govorimo o jednoj lozi, o jednom potomstvu. Velika je blagodat kada se učenost, dobrota, nasljeđuju. Pitanje je ima li većeg nasljedstva, i kada potraje generacijama. Vjerovanje je naša priroda, vjerovanje se ne daje, a Allah Uzvišeni daje znanje čovjeku, i onome koji vjeruje i onome koji ne vjeruje. Svi se mi rađamo sa svojim vjerovanjem, sa čistim srcem, pripremljenim za iman, za svjetlo. Allah daje znanje i pomaže da naše znanje bude korisno, da traje. Podsjećajući se na ove poruke, večeras smo poučeni i nadahnuti – istaknuo je muftija Fazlović.

U ime organizatora prisutnima se obratio dr. Mustafa-ef. Gobeljić, glavni imam MIZ Brčko, koji je istaknuo kako je večerašnji skup dio značajnog projekta Islamske zajednice – projekta Tezkiretnama, institucionalnog sjećanja na ličnosti zaslužne za islam, muslimane i Islamsku zajednicu.

– Ovaj plan ima svoj početak, ali ne bi trebao imati svoj kraj. To je posao kontinuiteta, sve dok postojimo. Večeras sa zadovoljstvom konstatujemo da Islamska zajednica, i mi kao kolektivitet, svjedočimo našoj novoj zrelosti i nastojanju da posvijestimo sebi, ali i generacijama iza nas, vrijednost naših ljudi i važnost sjećanja na njih. Večeras se prisjećamo jednog od njih – alima hafiza Mulahalilovića, a u narednom periodu, slične skupove ćemo organizirati za naše ostale alime i uglednike – kazao je efendija Gobeljić.

O životu i djelu ovog istaknutog alimu iz Brčkog govorili su prof. Meliha Terzić, dr. Mubina Moker i dr. Enes Kujundžić.

– Kad sam imala nepunih pet godina, hafiz Mehmed je preselio na ahiret. Sjećanja su mi nepouzdana, ali samo želim da neke slike iz Rahića, iz Tuzle, sa svojim djedom čuvam. Ono što ću istaknuti jeste da je upornim radom, čitanjem i učenjem, Mehmed-ef. Hulusi savladao arapski, turski i perzijski jezik. Bio je odličan kaligraf, rano se počeo baviti prepisivačkim i prevodilačkim radom, a kasnije i samostalnim. Pored islamskih nauka, zanimale su ga astronomija, biologija, orijentalna medicina i filologija. Zanimao se za tesavuf i perzijske klasike. Sastavljao je hronograme i rječnike, u čemu je bio uzor svom Enveru – kazala je prof. Terzić, unuka hafiza Mehmed-ef. Mulahalilovića, govoreći o porodici, džematu, radu i preokupaciji rahmetli hafiza.

Dr. Mubina Moker govorila je o temi “Hafiz Mehmed-ef. Mulahalilović Hulusi – svestrani učenjak u služenju čovjeka”.

– U ličnosti hafiza Hulusija imamo objedinjenog velikog alima, prevodioca, kaligrafa i hafiza Kur’ana. Posmatram ga kao nekog ko je u rangu ono što danas nazivamo doktor nauka, jer je, kao rijetko ko, imao svestranost obrazovanja. Hafizu Hulusiju nije bilo važno šta će ljudi misli o njemu, u svakom svom stanju i svemu što je radio, bio je okrenut Allahu Uzvišenom – kazala je, između ostalog, dr. Moker.

Enes Kujundžić govorio je o temi „Hafiz Mehmed-ef. Mulahalilović Hulusi i intelektualna baština Gornjeg Rahića“, istaknuvši da su stubovi intelektualne baštine nekog mjesta ljudi poput hafiza Hulusija.

– Moja je želja da na primjeru intelektualca, kakav je bio hafiz Hulusi, vidimo kako čuvamo pamćenje na ličnosti, na ambijent, na spomenike, i da li ravnomjerno raspoređujemo svoju pažnju. Smatram da bosanska čaršija može da stekne samopouzdanje i okrene se budućnosti ukoliko u vlastitoj prošlosti, u učenjacima, u vlastitom civilizacijom iskustvu, nađe oslonac“, kazao je Kujundžić, pozvavši prisutne na odgovoran odnos prema kulturi sjećanja i pamćenja.

Hafiz Mehmed Hulusi rođen je 4. maja 1878. godine u Gornjem Rahiću kod Brčkog.

Osnovno obrazovanje je stekao u rodnom mjestu, a medresu je završio u Brčkom pred čuvenim muderrisom Jusufom Zijauddin-ef. Huršidićem. U medresi je, osim arapskog i turskog, veoma uspješno učio i perzijski jezik.

Vrlo rano, još kao učenik u medresi, naučio je Kur’an napamet i stekao zvanje hafiza.

Godine 1911. vanredno je zavšrio Dr al-mu’allimin u Sarajevu.

U periodu od 1905. do 1942. godine obavljao je više značajnih djelatnosti. Bio je muallim i upravitelj Mektebi ibtidaijje, a 1919. godine bila mu je povjerena i dužnost imama i hatiba rahićke džamije. Također, od 1928. godine obavljao je posao džematskog imama/matičara.

Bavio se prepisivačkim, prevodilačkim i drugim oblicima spisateljskog rada.

U cijelosti je prepisao Pravilnik o pravilnom čitanju Kur’ana El-džezerijjetu fi ‘ilmi et-tedžwid, Mevlud od Saliha Gaševića, Stari ilmihal, Dvadeset i drugi džuz Kur’ana za potrebe džamije u Rahiću.

Preveo je Risalei-ahlak i Pend-namu.

U okviru orginalnih radova sastavio je manji arapsko-turski rječnik, u koji je sabrao riječi iz područja medicine, biologije, geologije, a zatim još jedan Turkče-bosandže lugat, na arapskom, turskom i našem jeziku alhamijado pismom.

Veoma uspješno je pisao hronograme po džamijama i epitafe na nišanima.

Preselio je na ahiret 6. aprila 1952. godine u Gornjem Rahiću, gdje je i ukopan. 

(Preporod.info)