„U blizini Kabe vrijeme staje“ – hadžijsko putovanje glumca Damira Kusture

U ovom emotivnom razgovoru Damir otkriva prve dojmove pred Kabom, neuhvatljivi mir Medine, duboke susrete s muslimanima iz cijelog svijeta i unutrašnje promjene koje su mu potvrdile koliko je važna snaga dove i bratstvo Ummeta. Svaki trenutak njegova putovanja govori o zahvalnosti, duhovnom rastu i čežnji za Božjom blizinom.

Koji su bili Vaši prvi utisci po dolasku u svete gradove Mekku i Medinu?

Prvi osjećaji su bili nevjerica, uzbuđenje i zahvalnost. Nije važno koliko puta ste vidjeli  Kabu, nedovoljno je. Ne mogu je se nagledati i nauživati. Volio bih zaustaviti vrijeme kad sam u blizini Kabe da je se nagledam.

U Medini – neobjašnjiv mir, blagost i osjećaj kao da se vraćam kući, poseban je to osjećaj…

Nakon dvadeset dana odsustva od kuće poželio sam sve i želio se vratiti, podjednako mi je bilo teško napustiti Medinu. Dio mene je ostao tamo. Teško mi je kontrolirati emociju čak i dok ovo pišem a kamo li tamo dok sam sve to proživljavao. Slika koju čovjek nosi u sebi – iz reportaža, knjiga, priča, snova – ne može se usporediti sa stvarnim trenutkom kada si tamo i kada se to tebi dešava.

Možete li podijeliti neki trenutak koji Vas je posebno dojmio?

Trenutak kada sam klanjao sabah namaz u prvom safu do Kabe. Stajali smo i čekali ezan za sabah namaz, dovili… Veoma se teško održati tu u blizini Kabe, velika je gužva svi žele doći do Kabe, dodirnuti je. Bezbroj misli koje se roje u glavi – kakva je privilegija biti u prvom safu do Kabe, iza tebe cijeli Ummet. Sav život je vjerniku u smjeru Kabe organiziran i sad stojiš tu, ona ispred tebe. Katarza. Suze kvase lica svih nas vidno uzbuđenih što smo tu, niko ih ne pokušava zaustaviti. Nisam to planirao niti očekivao, ali Allah je dao kao i cijelo ovo putovanje.

Putovanje na hadž ste dobili preko nagradne igre našeg portala akos.ba. Sigurni smo da je želja za obilazak svetih gradova postojala i prije. Koliko je prošlo od želje do ispunjenja sna?

Elhamdulillah došlo je mnogo ranije nego što sam očekivao. Želja je postojala, neumorno sam dovio i planirao sam ja ali ti moji planovi su bili “na dugom štapu” u narednih 7-8 godina. To su bili moji planovi. Molio sam Allaha da me pozove, dovio sam neprestano. Čak sam se sebi znao i podsmjehnuti koliko sam uporan u dovi i mislio sam da mnogo tražim. Allah swt uvijek ima bolji plan, On zna šta je najbolje.

U Ramazanu mi je stigla vijest iz akos.ba Subhanallah, ne znam jesam li ikad bio uzbuđeniji i sretniji…šok…

Jeste li imali priliku upoznati ljude iz drugih krajeva svijeta i kakav je bio susret s njihovom kulturom?

Jesam. Bilo je divno vidjeti kako svi različiti, iz svakog kutka svijeta, stoje rame uz rame s istim ciljem. Najviše me dojmila ljubaznost, skromnost i spremnost da pomognemo jedni drugima priželjkujući Allahovo zadovoljstvo. Pred polazak kući upoznao sam ljekara u mirovini iz Sudana koji živi u Medini. Vidio je natpis na mom ruksaku: Bosna i Hercegovina i započeo je razgovor. Fasciniran sam bio koliko poznaje naše krajeve. Na rastanku me je uzeo za ruku i tri puta ponovio: “Kur’an i arapski jezik, bez toga nema muslimana!”

Uzeli ste značajno učešće u igranoj seriji Upoznaj Poslanika, koju ste i lično promovisali. Da li ovaj hadž doživljavate kao svojevrsnu nagradu za ono što ste učinili za promociju Poslanika s.a.v.s.?

Prilika da uopće radim na toj seriji meni je bila nagrada, to je bio ibadet sam po sebi. Lijepo je bilo raditi to. Uživali smo, bio je to poseban hal. Znali smo se našaliti za vrijeme snimanja, da bi snimanje neke sljedeće sezone serijala moglo biti na svetim mjestima – npr. cijela porodica na hadžu..zamišljali smo se na svetim mjestima, sanjali smo o tome. Meni su se dove i snovi obistinili biti Allahov gost, biti u gradu Poslanika s.a.v.s., ogromna je blagodet i nagrada.

Šta ste naučili o sebi tokom ovog putovanja?

Uvjerio sam se u moć dove. Naučio sam koliko mi je potreban mir, koliko je srce gladno iskrenosti, dove i Božije blizine. Naučio sam da mogu mnogo više ako se oslonim na Gospodara.  Biti među milionima ljudi, svih boja kože, jezika, kultura – a svi na kraju traže, jedno – oprost! U istoj čežnji i nadi – to je istinski dokaz jedinstva islama i čovječanstva. Taj prizor briše sve razlike i podsjeća nas da smo svi djeca Adema, prolazni i ovisni o milosti Gospodara. Poslije Arefata, teško je gledati čovjeka onako kako si ga ranije gledao – kroz podjele, predrasude. Gledaš ga kao brata, kao saputnika na putu vječnosti.

Ponosan sam na iman i dostojanstvo, naših hadžija i hadži hanuma. U toj milionskoj masi sve je organizirano do detalja, sve na vrijeme. Organizator Ured za hadž i umru Islamske zajednice u BiH ima zavidnu infrastrukturu tamo, sve pohvale samo mogu uputit.

Od vrha do vodiča , komunikacija, organizacija, besprijekorno. Za tako malu ali najljepsu zemlju kakva je BiH interesantno je da svi znaju tamo za nas, nacin na koji nam se obraćaju i koliko nas cijene i poštuju govori mnogo.

Da li Vam je ovo putovanje promijenilo perspektivu o nečemu?

Jeste, kako nije… u prethodnom odgovoru sam dosta toga naveo. Pogled na život, prioritete, odnose – sve se promijenilo. Mnogo stvari koje su mi bile važne prije, sada su sporedne. A ono što je bilo tiho u srcu, postalo je najglasnije.

Jeste li imali neki izazov tokom puta i kako ste ga prevazišli?

Fizički izazov zbog zdravstvenog stanja bio je prisutan. Ali snaga vjere, podrška Svevišnjeg, ljudi i vlastita odlučnost da ne odustanem nijednog trenutka pomogli su mi da prebrodim sve.

Šta biste preporučili onima koji planiraju ovakvo putovanje?

Što prije to bolje, pripremite srce i tijelo više nego kofer. Učite o vjeri, obredima, ali još važnije – preispitajte i usmjerite svoj nijjet. Ovo je putovanje koje se ne može usporediti ni sa čim drugim.

Koji su Vam utisci ostali kao najdragocjeniji?

Natjecanje u činjenju dobra. Neizmjerna želja za sticanjem Allahovog zadovoljstva. Bratstvo među ljudima, iskrene dove u tišini noći ispred Kabe, mir i spokoj Medine – to su osjećaji koje će zauvijek ostati urezani.

Kako balansirate između posla i privatnog života tokom putovanja?

Sve što vas okupira svakodnevno pada u drugi plan. Svi raniji prioriteti se stišaju, jer ovo nije običan odmor – ovo je odgovor na poziv Gospodara, sve drugo prestaje.

Koji je bio najemotivniji trenutak tokom ovog putovanja?

Teško je izdvojiti jedan trenutak, pokušao sam svoje osjećaje sabrati u nekoliko stihova koje sam posvetio prije svega mojim cimerima, hadžijama Emiru, Dževadu i Dini s kojima sam dijelio sobu, a zatim i svim hadžijama i hadži hanuma.

Hadž mebrur

Na putovanje krenu hadžija tih

S nijjetom u srcu putem pravovjernih

Mekka ga zove, nurom sija

Kabi ide – tamo mu je nada sva

 

Medina čeka u mirisu dana

Srce drhti – Muhammeda sanja

U Revdi džennetska tišina cvjeta

Tu dovu šapuće, duša mu sretna

 

Zahvalan Svevišnjem za svaki dah

Tiho zbori “Selam ya Resulallah”

 

Kur’an i sunnet vodilja, spas mu cilj

Korakom svakim briše grijeha biljeg i krilj

Magfiret pada k’o kiša s neba

Svaki uzdah mu veli: “Ovo ti treba.”

 

Brat uz brata, u ihramu bijelom

Nema ega – svi pokorni duhom i tijelom

Hadž je sveti put, hadž je pokora i snaga

Nagrada – dunjalučka i ahiretska blaga

 

Allahovom gostu – djela se zbrajaju

Hadž mebrur!!!

Džennetska vrata ti se otvaraju!

 

za akos.ba razgovarao: Ekrem Čelebić