Tvoj je trud, a Allahov je ishod

Većina čovjekovih razočarenja ne dolazi zato što nije stigao do cilja.

Dolaze zato što je već počeo osjećati da je stigao ili je pomislio da je gotovo na cilju.

Velika je razlika između želje koja je još uvijek daleko i one koja je udaljena samo jedan korak – toliko blizu da gotovo možeš osjetiti njen dodir, a onda ti u posljednjem trenutku isklizne iz ruku.

Zato su neka razočarenja teža od drugih.

Ne zato što je ono što smo izgubili bilo veće, nego zato što je srce već počelo pripremati mjesto za radost.

A život ne funkcioniše na taj način.

Koliko si samo puta pomislio da je priča završena, a nakon nekoliko godina shvatio da to nije bio kraj, nego samo zarez usred rečenice.

I koliko se puta pred tobom zatvorilo neko vrata baš onda kada si već vidio sebe s druge strane…

A kasnije se pokazalo da su druga vrata, na koja uopće nisi obraćao pažnju, bila šira, bolja i trajnija.

Problem nije u tome što izgubiš nešto kada mu se približiš.

Problem je kada svoju blizinu cilju počneš smatrati dokazom da ti je dolazak do njega već zagarantovan.

Istina je da na ovom svijetu posjeduješ samo trud.

A posljednji koraci na putu više od svega podsjećaju čovjeka da, ma koliko dobro trčao, dolazak ostaje Allahova opskrba. Ne znaš da li ti je zapisana sada, odgođena za neko drugo vrijeme ili ti uopće nije određena.

Zato neka nada živi u tvome srcu, ali nemoj dopustiti da daleko ispred Allahovih odredbi korača tvoja očekivanja.

Jer što su očekivanja veća, to je udar razočarenja snažniji.

Očekuj dobro, ali se nemoj prema njemu odnositi kao da se već dogodilo.

Između želje i njenog ostvarenja postoji prostor čiju stvarnost ne poznaješ dok se ne dogodi.

A srce koje se prerano veže za ishod, njegovu cijenu plaća dva puta: jednom dok ga iščekuje, i drugi put ako se ostvari kasnije ili na način drugačiji od onoga koji je zamislilo.

Zato su najsmirenija srca ona koja nemaju najmanje nade, nego ona koja najmanje žure za rezultatima i koja imaju najljepši odnos prema Allahovim odredbama.

Nada je blagodat.

Ali svoju puninu dostiže tek onda kada je skromna i kada zna da samo Allah zna kada će doći cilj, kako će doći, i na koja će vrata odvesti.

akos.ba